Vizualno atraktivan, nostalgijom bogat te svirački kompetentan bio je nastup Rogera Watersa, legendarnog bas gitariste grupe Pink Floyd, u punoj zagrebačkoj Areni.

Tehnološko savršenstvo protkano inovativnostima, kao i sjajna glazbena podloga ono su što se, s obzirom na bogatu Watersovu solo i karijeru s Floydima, i očekivalo, a da će cijela Us + Them turneja – u okviru koje je i nastupio u Zagrebu – biti u znaku pomalo melankoličnog prisjećanja na prošlost bilo je moguće naslutiti još u zimu 2017. godine kad je najavljujući novu veliku turneju Waters rekao kako će na koncertima svrati 75 posto njegovih pjesama nastalih u doba dok je bio član grupe Pink Floyd, a 25 posto bit će novog materijala.

Zagrebački, ali i ostali koncerti europskog dijela turneje, taj su postotak nostalgije još dodatno pojačali. Naime, od ukupno 22 izvedene pjesme, odnosno 2 sata i 10 minuta čiste svirke, čak 18 ih je bilo iz Pink Floyd ere, a svega četiri s posljednjeg sjajnog Watersovog albuma, prošle godine objavljenog »Is This the World We Really Want?«.

Srca na mjestu

Dakle, stari su fanovi došli na svoje pa su mnogima već nakon prvih tridesetak minuta koncerta srca bila na mjestu jer se u prvih sedam pjesama Waters prisjetio kultnog albuma »Dark Side of the Moon« te ništa manje značajnih »Meddle« i »Wish You Were Here«.

Uvod je bila »Speak To Me« koja je stvorila sjajnu psihodeličnu pinkflojdovsku atmosferu koja je potom dodatno podignuta odličnom izvedbom kultne »Breathe« te još boljim instrumentalom »One of these Days« nakon čega je uslijedio jedan od vrhunaca koncerta, izvedba teme »Time« o nemilosrdnosti prolaska vremena.

Ponavljanjem i varijacijama već izvedene »Breathe« potom se krenulo na vizualno-glazbeni dragulj »The Great Gig in the Sky« s eksplozijama svjetla i svemirskih dubina da bi taj prvi dio prisjećanja na prošlost kraju priveden također čuvenom »Welcome to the Machine«.

Najemotivniji trenutak

Pink Floyd veličanstveni uvod kroz niz pjesama o teškom položaju čovjeka u suvremenom svijetu potom se pretvorio u priču iz sadašnjosti ilustriranu s tri pjesme s novog albuma koji je i glazbom i angažiranošću podsjetio na neprolazni značaj glazbe grupe Pink Floyd, glazbe u kojoj su uvijek bili bitni stavovi i stihovi jer su kroz njih Waters i Floydi nemilice udarali po negativnostima društva.

SET LISTA
Speak to Me
Breathe
One of These Days
Time
Breathe (Reprise)
The Great Gig in the Sky
Welcome to the Machine
Déja Vu
The Last Refugee
Picture This
Wish You Were Here
The Happiest Days of Our Lives
Another Brick in the Wall Part 2
Another Brick in the Wall Part 3
Dogs
Pigs (Three Different Ones)
Money
Us and Them
Smell the Roses
Brain Damage
Eclipse
Bis:
Mother
Comfortably Numb

Tako je kroz sjajnu akustičnu »Déja Vu« naredao brojna zla današnjice (hramovi se ruše, bankari se debljaju, bizoni nestaju…) da bi potom kroz izvrsnu »Last Refugge« progovorio o užasima rata, pogotovo kad je riječ o sudbini djece, te potom to trodijelno okretanje sadašnjosti kraju priveo čvrstom rockerskom »Picture That« u kojoj spominje i »vođe bez mozga« pri čemu se zna da misli na Trumpa protiv kojeg je progovorio na brojnim koncertima ove turneje.

I koliko god ove pjesme zaista bile dobre jednostavno su pometene i odmah zaboravljene čim su ogromnom ZG arenom prostrujali uvodni taktovi kultne »Wish You Were Here«. Prisjećanje na taj album i na legendarnog Syda Baretta bilo je nedvojbeno jedan od najemocionalnijih dijelova cijelog koncerta koji je kraj svog prvog dijela doživio u himničnom prisjećanju na sjajni Watersov »The Wall« s kojeg smo najprije čuli »The Happiest Days of Our Lives« da pi potom sa drugim i trećim dijelom »Another Brick in the Wall« Waters raspametio tisuće pristiglih na ovo pravo psihodelično rock slavlje.

Roger Waters Fotograf Boris PodobnikNuCoast Concerts (5)

Kratak odmor donio je opuštanje od emocija sjajnog uvodnog dijela, ali i pitanje može li još i bolje nakon ovako dobrog početka.

Već je uvodni dio drugog dijela pokazao da itekako može, a pažnju je jednostavno morala privući iznimna scenografija. Naime, uz ogromno platno iza Watersa i grupe, za taj dio koncerta s vrha dvorane spustilo se još nekoliko velikih »ekrana« na kojima su je nizom fotografija i video snimaka praćena svaka pjesma izvedena do kraja regularnog dijela koncerta.

Roger Waters Fotograf Boris PodobnikNuCoast Concerts (3)

Uvodna »Dogs« najavila je okretanje albumu »Animals« s kojeg je potom, uz pratnju ogromne leteće svinje koja je polako kružila dvoranom, odsvirana jedna od vizualno i tematski ključnih pjesama večeri, čuvena »Pigs (Three Different Ones)« direkno posvećena »svinjama«, čitaj političarima, posebno Donaldu Trumpu kroz niz njegovih fotografija s »dodacima« poput njegove glave na svinjskom tijelu, odnosno nizom tragikomičnih citata iz njegovih govora i porukom »Trump je svinja« napisanoj na hrvatskom.

Roger Waters Fotograf Boris PodobnikNuCoast Concerts (2)

U tom društveno kritičkom stilu bio je i nastavak u kojem smo najprije čuli kultnu »Money« koja govori kako je novac izvor svog zla u svijetu te potom naslovnu pjesmu cijele turneje, temu »Us and Them« koja u odnosu na original koji je govorio o nasilju kojem su izloženi psihički bolesnici, danas ima konotacije vezane uz nasilje prema imigrantima, što je bilo jasno iz fotografija koje su bile projicirane na platnu.

U skladu s tim upozorenjima naredna je skladba bila »Smell the Roses«, posljednja te večeri s novog albuma, vezana uz strah od suvremenog terorizma kojem se, kao ni nizu drugih negativnosti današnjice, suvremeni čovjek ne suprotstavlja zbog komoditeta. Uslijedio je potom furiozni završetak redovnog dijela koncerta kojeg Waters veže uz završne pjesme kultnog »The Dark Side of the Moon« pa najprije slušamo »Brain Damage« koja simbolički govori i o ludilu društva i o ludilu pojedinca, da bi priča kraju bila privedena mračnom »Eclipse« u kojoj se sav život, sve što radiš, sve čemu se nadaš jednog dana pretvara u crnilo i sve pod suncem nestaje »jer ga zamračuje mjesec«.

Roger Waters Fotograf Boris PodobnikNuCoast Concerts (1)

Burne ovacije

Naravno, burne ovacije nakon tog regularnog dijela izmamile su Watersa i prateći sastav natrag, a nagrada publici bile su dvije pjesme s albuma »The Wall«, najprije priča o kontroli i nužnosti bijega od kontrole u prekrasnoj »Mother« te potom, za pravi kraj koncerta, fantastična »Comfortably Numb« o bijegu iz stvarnosti uz pomoć opijata.

I tu je, tom dvosmislenom porukom – jer cijeli je koncert bio, na jedan način, bijeg od stvarnosti – bio kraj jednog sjajnog koncerta koji je potvrdio kako Roger Waters spada u krug onih rock velikana koji od ove vrste glazbe znaju i mogu stvoriti umjetnost.

Naime, u jednoj večeri i u jednom koncertu izmjenjivali su se glazba, lirka, film i kazalište, a sve skupa praćeno je snažnom porukom koju se može svesti pod natpis »Resist (Otpor)« kojeg su na majicama nosili zagrebački mladići i djevojke koji su sudjelovali u izvedbi kultne »Another Brick in the Wall«.

Watersova ekipa

Us + Them turneja počela je 26. svibnja 2017. godine u Kansas Cityju, a trebala bi kraju biti privedena u prosincu ove godine. Uz Watersa ekipu na pozornici čine još i Dave Kilminster i Gus Seyffert (gitare), Jonathan Wilson (gitara orgulje), Bo Koster i Jon Carin (piano, orgulje), Ian Ritchie (saksofon), Joey Waronker (bubnjevi) te sjajne prateće pjevačice Jess Wolfe i Holly Laessig.

Fotografije: Boris Podobnik/NuCoast Concerts

 

Komentari

komentara