Legendarna grupa Zabranjeno pušenje u subotu će u rasprodanom Pogonu kulture koncertom proslaviti 35 godina karijere. Na nastupu koji organizira Incognito agency, svirat će stvari s prva četiri albuma – »Das ist Walter« (1984.), »Dok čekaš sabah sa šejtanom« (1985.), »Pozdrav iz zemlje Safari« (1987.) i »Male priče o velikoj ljubavi« (1989.) te najveće hitove. Vrata Pogona kulture otvaraju se u 21 sat, a koncert počinje točno u 22.15. Organizatori mole posjetitelje da dođu što ranije kako bi se izbjegle nepotrebne gužve.

Tim povodom razgovarali smo s frontmenom benda Davorom Sučićem koji se odaziva i na ime Sejo Sexon.

U subotu nastupate u Pogonu kulture. Vaši riječki nastupi uvijek su odlično posjećeni, a tako će biti i ovog puta jer je koncert unaprijed rasprodan. Što mogu očekivati oni sretnici koji su na vrijeme nabavili ulaznice?

– Bit će to splet pjesama, igara, regionalno prepoznatih od objektivne, mlade publike. Očekuje vas uigran bend s dugogodišnjim iskustvom. Kao što sam rekao, to su izvrsni kvalitetni ljudi, ali vadi ih već godinama pjevač jer pjevač je uvijek nakvarcan, s izvrsnom garderobom, manikiran, pedikiran, botoksiran i jednostavno sjaji na sceni tako da, kažem, bend je dobar, ima tu akademski obrazovanih izvođača, ali pjevač – zbog njega ljudi dolaze, zbog toga je show veličanstven (smijeh).

Rekord u Tvornici

Najavili ste da će koncert trajati više od dva i pol sata. Znate li koliko je trajao vaš najduži koncert, i kada je i gdje on održan?

– Mislim da rekord drži Tvornica kulture, klub sličnog imena, koncert je tamo trajao više od tri sata. Pjevač se tamo malo pogubio, dao si je oduška, prepoznao je neke zemljake u publici i to je bio rekordan nastup.

Zabranjeno pušenje/Saša Midžor Sučić

Zabranjeno pušenje/Saša Midžor Sučić

U 35 godina karijere zasigurno ste imali i kraćih koncerata. Pamtite li najkraći nastup? Ili neki nastup koji je bio naprasno prekinut?

– A, da, najkraći nam je nastup bio u klubu Best, tamo smo se potukli s redarima oko pjesme »Fato mori dušmanke«. Simptomatično je da je samo godinu dana kasnije taj klub postao glavni rasadnik narodnog melosa i turbofolka u Zagrebu, ali mi smo malo prerano kukurikali, a znate što se događa s pijetlovima koji prerano kukuriču…

Žrtve roditelja

Ove ste godine svjetskom turnejom proslavili 35 godina od objavljivanja prvog albuma »Das ist Valter«. Nastupili ste, između ostalog, u Kanadi, u Oslu, Stockholmu, Melbourneu, Perthu, Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani… Koji od ovogodišnjih nastupa najviše pamtite?

– Znate što, meni je uvijek najteže biti prorok u svojoj kući i uvijek su mi najstresniji koncerti u Sarajevu. To su još uvijek i nakon više od trideset godina karijere koncerti prije kojih ne spavam, prije kojih se propitujem… Sarajevo je inspiracija i pola onih ljudi koje si opjevao u pjesmama sjedi u publici, a to nije lak ambijent i dosta je stresno.

Zabranjeno pušenje/Foto Vedran Tolić

Zabranjeno pušenje/Foto Vedran Tolić

Vi ste nedavno snimili duet s mladom sarajevskom grupom Pank Floyd, a na Facebooku Zabranjenog pušenja često objavljujete videe mladih kako izvode vaše pjesme. Koliko vam je važna ta mlada publika, slušatelji koji nisu bili ni rođeni u vrijeme kada ste vi počinjali, i oni puno mlađi, koji tek otkrivaju vašu glazbu?

– Ja se uvijek šalim da su to žrtve dosadnih roditelja kao što je i mene moj stari »peglao« za Franka Sinatru. Roditelji uvijek nađu neki bend kojim će »maltretirati« svoju djecu tako da na kraju neki i pokleknu i postanu naši fanovi. U svakom slučaju čovjeku je drago kad ima mladu publiku. Do svoje generacije je lako dobaciti, kako mi kažemo, a mladi ljudi uvijek imaju svoje favorite, svoju estetiku, bendove koji su njima »napeti« i generacijski bliži tako da je stvarno jedan od najvećih komplimenata koje je ova grupa mogla dobiti to da gotovo 90 posto ljudi na koncertu čini puno mlađa publika.

Šok i nevjerica

Prošle godine objavili ste album »Šok i nevjerica«. Kako je prošao kod publike? Koje su pjesme najviše zaživjele?

– Teško je objaviti jedanaesti album, to je uvijek poseban zadatak i jednostavno tada je bend pod punom većom lupom publike i kritike i zato mislim da je »Šok i nevjerica« malo čudo s obzirom na broj skidanja i downloada, broja spotova… Zadnji spot je prošao zaista dobro, a mislim da ćemo napraviti i spotove za barem još tri, četiri pjesme jer je zanimanje publike za materijal vrlo dobro i možemo biti zadovoljni. Nevjerojatno je kako je dobar prijem za tako »visok« broj albuma.

Foto Denis Lovrović

Foto Denis Lovrović

Vratimo se malo na vaš prvi album »Das ist Walter« koji je bio ključan za intelektualno i glazbeno sazrijevanje mnogih generacija. S obzirom na to da sigurno imate »povratne informacije« od obožavatelja, možete li usporediti što taj album znači publici, a što vama?

– Najgore mi je mi je kad kažu – uz taj album sam plesao s curom, pa smo se poslije ženili, pa smo poslije dobili djecu, pa smo se poslije razveli (smijeh). Ne volim kad je moj album neki »background«, ni kad bend pomalo postaje institucija jer institucije masovno, pogotovo u Bosni, brzo propadaju. Vrijeme je pokazalo vrijednost ovog albuma, kao što pokaže i za sve drugo, iako je album bio prilično jadno produciran, bio je ružno pače Jugotona, objavljen je, da nas skinu s vrata, u tri tisuće komada, ali eto, to ružno pače se razvilo u album koji se danas dosta citira i cijeni, uz koji se ljudi čak i žene.

AC/DC zna

Tijekom godina oduševili ste nas brojnim pjesmama. Je li među njima bilo onih za koje ste bili sigurni da će biti hitovi, a to im se nije dogodilo; odnosno suprotno, jesu li neke pjesme od kojih, uvjetno rečeno, niste puno očekivali, postale super popularne?

– Pa naravno. »Zenica blues« je pjesma koju nismo htjeli staviti na album, bile su teške prepirke u Jugotonu staviti to na album ili ne. To nam je bila pjesma koju smo snimili usput, u jednom »takeu«, svirali smo je na bisu, iz zafrkancije, kad se stvar već otme kontroli i kad se narod ponapija. Vidite i sami da su naši prvi singlovi bili »Šeki is on the Road Again« i »Neću da budem švabo u dotiranom filmu«, toliko o našem poznavanju hitova.

S obzirom na to koliko ste aktivni, rekla bih da ne razmišljate o usporavanju. Što vas najviše motivira na rad i nastupanje?

– Znate što je rekao AC/DC – It’s a Long Way to the Top If You Wanna Rock ‘n’ Roll.

Komentari

komentara