Bilo je dobro, ali prekratko – bio je najčešći komentar koncerta britanskog rock sastava Status Quo u prekrasnoj pulskoj Areni.

Francis Rossi i ekipa svirali su točno 93 minute i u tom su vremenu žestoko i uvjerljivo »isporučili« 17 pjesama, mahom velikih hitova, istodobno obradovavši i rastuživši fanove koji su s jedne strane bili oduševljeni nizom starih dobrih hitova, a s druge rastuženi jer toliko toga nije odsvirano. No, godine čine svoje pa britanskim boogie rockerima nije za zamjeriti na pomalo »penzionerskom« pristupu jer svi već imaju više od šezdeset, a vjerojatno zbog zdravstvenih problema Pulu ni ove godine nije vidio gitarist i jedan od utemeljitelja Rick Parfitt zbog čije je bolesti pred dvije godine koncert odgođen, a ovom prilikom nije se htjelo ići na odgodu, već je Parfitta zamijenio Freddie Edwards, sin basiste Johna.

Rossi, njih dvojica, bubnjar Leon Cave i klavijaturist Andy Bown potrudili su se da okupljenih tri do četiri tisuće ljudi ipak uživa u tipičnom Status Quo boogie rocku i to već od prve pjesme, velikog hita »Caroline« koji je bio idealan za uvod jer ga znaju čak i oni koji s ovom grupom nisu na ti.

Nezaboravnu »Caroline« naslijedila je odlična obrada čuvenog Dionovog hita »The Wanderer« koja je pitkom starinskom rock and roll melodioznošu rasplesala sve, a potom je uslijedio povratak u rane dane čvrstog Status Quo rocka s pjesmom »Paper Plane«, jednim od prvih velikih hitova grupe. Snažni boogie hard rock uvod potom je malo skrenuo u blues rock vode pjesmama »Hold You Back« i »Begining of the End« nakon čega slijedi jedan od vrhunaca koncerta – kombinacija pet starih hitova spojena u jednu desetak minuta dugu verziju – »What You’re Proposing«, »Down the Dustpipe«, »Wild Side of Life«, »Railroad« i »Don’t Waste My Time« zaista si bili prava boogie rock fešta pri čemu je publika najviše sudjelovala u odličnoj izvedbi »Wild Side Of Life«. Gotovo u istom brzometnom ritmu slijede potom manje poznate, ali dovoljno za koncerte dobre »The Oriental« i »Creepin’ Up on You« da bi nakon tako žestokog uvoda smirenje došlo s folku okrenutoj »Gerdundula« izvedenoj bez bubnjara i mega hitom »In the Army Now« nakon kojeg s pozornice odlaze svi osim bubnjara Leona Cavea koji započinje svoj solo spektakl pod nazivom »The Caveman«.

Tu je, u stvari, bio kraj prvog dijela koncerta, a ono što  je potom uslijedilo u završnih tridesetak minuta bio je hit do hita, a to znači najbolji dio koncerta u kojeg Rossi i društvo kreću s energičnim hitom iz ranih sedamdesetih „Roll Over Lay Down“ koji na najbolji mogući način potvrđuje što je to boogie rock da bi potom po završetku te pjesme reflektor osvijetlio samo Rossija koji na gitari i uz komunikaciju s publikom usmjerava ritam k još čuvenijom hitu sedamedesetih, energičnoj »Down Down« koja na noge diže sve da bi furiozan završetak donijela dva hita ranih osamdesetih, najprije »Whatever You Want«, te potom izvrsna Fogertyjeva rock himna »Rockin’ All Over the World« u čijoj je izvedbi što za reći imala i publika pa je taj čuveni hit po mnogočemu bio i najbolji trenutak koncerta. Poštujući onu kako je najbolje stati kad ti najbolje ide, Status Quo tu završavaju službeni dio i povlače se s pozornice na koju se vraćaju koju minutu-dvije kasnije i ispaljuju najprije »Burnig Bridges« koja u dušu dira svakog navijača Manchester Uniteda koji je za jednu od svojih himni preuzeo glazbu ove pjesme, da bi za kraj Quoboys ostavili dvije pjesme Chucka Berryja – »Rock and Roll Music« i »By By Johnny« pokazavši time tko je za njihovu – i rock glazbu općenito – najvažniji.

I to je bilo to. Počeli su u 20.30 a završili u 22.03. Da je bilo još 15-20 minuta vjerojatno bi svima srce bilo na mjestu. No, i ovako je bilo dobro i lijepo čuti i vidjeti legende boogie rocka u Hrvatskoj. Sastav koji je na sceni već gotovo pola stoljeća i koji je vrhunce slave doživio sedamdesetih i u prvom dijelu osamdesetih godina prošlog stoljeća iza sebe ima niz pjesama koje su sastavni dio soundtracka odrastanja mnogih generacija. Oni sami za svoju glazbu nikada nisu tvrdili da je nešto posebno pametno ili glazbeno genijalno. Sviramo jednostavni boogie rock, često su govorili Parfitt i Rossi, jedini koji su u grupi od trenutka osnivanja. I upravo to radili su i u Puli i to sasvim solidno. Ali opet… ma da je bilo bar još dvadeset minuta duže…

Set lista

Caroline
The Wanderer
Paper Plane
Hold You Back
Beginning of the End
What You’re Proposing / Down the Dustpipe / Wild Side of Life / Railroad
Don’t Waste My Time
The Oriental
Creepin’ Up on You
Gerdundula
In the Army Now
Drum Solo (The Caveman)
Roll Over Lay Down
Down Down
Whatever You Want
Rockin’ All Over the World

Bis:

Burning Bridges (On and Off and on Again)
Rock and Roll Music / Bye Bye Johnny

Komentari

komentara