Život piše priče. Jabuka ne pada daleko od stabla. Put do zvijezda ide preko trnja… sve navedene izreke – a dalo bi ih se naći još – nedvojbeno vrijede za život i karijeru oca i sina Earlea, dva istaknuta country rock i alt country autora.
I dok je otac Earle od sredine osamdesetih i briljantnog albuma »Guitar Town« stekao i desetljećima zadržao status pravog country rock odmetnika kojem se vjeruje jer je ono o čemu pjeva proživio (zatvor, ovisnost o alkoholu, rastave braka…), dotle je sin Justin Townes od početka ovog tisućljeća uspješno gradio vlastitu karijeru na gotovo istovrsnoj vjerodostojnosti.
No, ovog proljeća i ljeta gotovo istodobno su skrenuli na sebe pažnju zahvaljujući činjenici da su objavili odlične samostalne albume koji su našli mjesta u vrhu ljestvica ove vrste glazbe i zaradili odlične kritike.

Zajednički uspjeh različitim albumima podsjetio je i na sličnosti u njihovim životima, ponajprije one vezane uz loše strane koje su, na svu sreću, uspjeli nadvladati.

Očevim stopama

Konkretno, tata Earle je u ranim tinejdžerskim godinama napustio obitelj i školu s namjerom da slijedi svog idola, američkog kantautora Townesa Van Zandta (po njemu je dao i srednje ime sinu!), a taj potez uz uživanje u glazbi uskoro mu je donio i ovisnost o drogi i alkoholu pa je, kad je mali Townes imao svega dvije godine, morao na liječenje i rehabilitaciju punih deset godina!

Steve Earl

Steve Earl

Kad se vratio brzo je napustio suprugu, a njegov dvanaestogodišnji sin Justin krenuo je – za njim! Naravno, tata Steve malom Justinu nije mogao reći ne jer je isto na dlaku i on napravio! Nažalost, i nastavak je bio sličan. Justin Townes već u dvanaestoj godini stječe vrlo loša iskustva s drogom i alkoholom te postaje ovisnik, baš kao i otac. No, i on uporno nastavlja baviti se glazbom te, usprkos svemu, nizom dobrih albuma uspijeva izgraditi vlastitu karijeru te, opet kao otac, riješiti se zla ovisnosti.

Outlaw album

Sve to otac i sin potvrđuju novim albumima koji, kao i obično, uporište imaju u svijetu koji ih okružuje, dakle i u vlastitim životnim sudbinama. Tako Steve, koji je na prethodnom albumu »Terraplane« iz 2015. godine pokazao kako dobro zna svirati blues, novim – sedamnaestim po redu studijskim – albumom »So You Wannabe An Outlaw« vrlo se uspješno, uz svoj prateći sastav The Dukes, vratio svojoj prvoj ljubavi – country rocku. Trideset i jednu godinu nakon briljantnog debi albuma »Guitar Town«, Earle je, obogaćen kroz ta tri desetljeća iskustvom pravog country rock odmetnika koji je bio preglasan za slatkasti Nashville zvuk, odnosno pretih za čvrsti rock, napravio pravi outlaw album odavši njime priznanje glazbenicima koji su, kao i on, s ponosom nosili taj pečat (glazbenih) odmetnika – Willie Nelson, Waylon Jennings, Townes Van Zandt, Merle Haggard…

RIVALSTVO

Justin Townes Earle uspio se, nakon brojnih kazni i pokušaja odvikavanja, »skinuti« s droge 2010. godine i od tada, po vlastitim riječima ne pije niti uzima droge. U samostalnu karijeru (neko vrijeme svirao je orgulje u The Dukes, pratećem sastavu svog oca) krenuo je 2007. godine EP-jem »Yuma«, a godinu dana kasnije objavio je debitantski album »The Good Life«. Godine 2011. dobio je poznatu Americana Music Award za pjesmu »Harlem River Blues« koja je proglašena pjesmom godine. Godinu dana kasnije albumom »Nothing’s Gonna Change the Way You Feel About Me Now« natjerao je kritiku na zaključak kako je »sin country legende Stevea Earla kao autor postao rival svom ocu«. Novi album potvrđuje tu ocjenu.

Steve Earle od sredine osamdesetih i briljantnog albuma »Guitar Town« stekao i desetljećima zadržao status pravog country rock odmetnika kojem se vjeruje jer je ono o čemu pjeva proživioSteve Earle od sredine osamdesetih i briljantnog albuma »Guitar Town« stekao i desetljećima zadržao status pravog country rock odmetnika kojem se vjeruje jer je ono o čemu pjeva proživioJustin Townes Earle od početka ovog tisućljeća uspješno gradi vlastitu karijeru na gotovo istovrsnoj vjerodostojnosti kao i otacJustin Townes Earle od početka ovog tisućljeća uspješno gradi vlastitu karijeru na gotovo istovrsnoj vjerodostojnosti kao i otac

Učinio je to na pravi outlaw country rock način pa 12 novih pjesama (manje od četrdeset minuta) pršte električnim i slide gitarama, violinama i akustičnim gitarama i zvukom usne harmonike dok se ritam mijenja iz žestokog blues rocka i brzog country rock tempa u prvom dijelu albuma u nježne country balade i još uspješnije folk trenutke u završnih šest pjesama. Sve to otpjevano je njegovim prepoznatljivim promuklim hrapavim glasom kojim nam sjajno prenosi priče o ljubavnim porazima, teškom životu, sukobima s zakonom, nepravdama prema radnicima i smrti. Ta tipična outlaw tematika najavljena je u sjajnoj uvodnoj naslovnoj koju izvodi u društvu s Willijem Nelsonom što pjesmi daje dodatnu emocionalnu vrijednost i nemoguće je ovom dvijcu ne povjerovati kad, praćeni čvrstim country rock ritmom, pjevaju o tome kako život odmetnika osigurava slobodu, ali je njen preduvjet – česta osamljenost.

Justin Townes Earl

Justin Townes Earl

Životna inspiracija

Život pravih odmetnika od zakona odlično je obrađen u po agresivnosti Led Zeppelinima bliskoj »Fixin To Die«, žestokom blues rocku koji pripovijeda o muškarcu osuđenom na smrt zbog ubojstva žene koja ga je prevarila, a sličnu zatvorsku tematiku obrađuje i isto tako rockerski uvjerljiva »If Mama Could Seen Me« o čovjeku koji nije mogao kontrolirati svoju agresivnost, u velikoj mjeri jer je odrastao bez majke koja je umrla kad mu je bilo četrnaest godina. »The Firebreak Line« posvećena je vatrogascima te direktno spominje jednog od vatrogasnih heroja iz prošlosti SAD-a Eda Pulaskog, a okrenutost temi teškog života, pogotovo radnika odlično je obrađena u iznimno dobroj folk baladi »News From Colorado« te u swing country stilu rasplesanoj i za slušanje ugodnoj »Walkin’ in L.A.« čiji je tekst daleko od ugode jer je pjesma koja se na tren čini himnom Los Angelesa u stvari antihimna tom i svakom velikom gradu u kojem je siromašnim ljudima teško živjeti.

Najveći dio pjesama vezan je uz ljubav pri čemu je vrhunac prekrasna folk balada »The Girl on the Mountain« koja stilom i tekstom o djevojci s planine koju je znao jednom davno i volio je podsjeća na čuvenu Dylanovu »The Girl from North County«, dok »You Broke My Heart« budi sjećanja na niz divnih starinskih i toplih klasičnih country serenada. No, teško Earl može napraviti album a da ne »bocne« i samog sebe pa je tako »Lookin For A Woman« samoroničan osvrt na sve što mu se vzbivalo nakon što se 2014. godine rastao od svoje sedme (!) supruge, pjevačice Allison Moorer.

Još je bolja odlična »This is How it Ends« u kojoj se raspad braka opisuje kroz tipične svađe koje nam uz Earla u ovoj pjesmi prenosi njegova gošća Miranda Lambert koja je i sama nedavno prošla muke razvoda pa i ova pjesma djeluje itekako uvjerljivo. Za kraj Earle ostavlja dvije pjesme o slutnji smrti – u »Sunset Highway« zaziva Springsteena i pjesmu »Darkness on the Edge of the Town« pjevajući kako bi uskoro mogao biti riješen svih muka i poći cestom sunca da bi završnu »Goodbye Michelangelo« kroz pratnju akustične gitare posvetio čuvenom country kantautoru Guyu Clarku koji je umro prošle godine, a Earle ga pamti kao jednog od ljudi koji su mu najviše pomogli u početku njegove karijere.

Alt country trubadur

I dok se tata Earle tematikom, glazbom te posebno nazivom vraća u prošlost i učvršćuje svoj status country odmetnika, dotle je njegov sin kojeg se često s pravom naziva alt country trubadurom svojim sedmim studijskim albumom »Kids in the Street« ponudio 43 minute američke roots glazbe koju bi s radošću sigurno potpisao i njegov tata. Najavljujući uoči izlaska novi album mlađi Earle rekao je kako njime želi ostvariti klasični zvuk, ali s utjecajima suvremene glazbe. U tome je nedvojbeno uspio pa smo dobili pitki koktel u kojem su uspješno izmiješani stari i novi country, old-school Memphis soul, rockabilly, blues, rhytam and blues, folk i rock, a ispod svega slobodno može stajati potpis – americana.

2493056

Tematski je ovaj pažnje vrijedni kantautor album usmjerio ka analizi vlastite prošlosti i sadašnjosti pri čemu mu 35. godina u kojoj se upravo nalazi, uz činjenicu da se oženio i prošlog mjeseca dobio prvo dijete, svakako predstavlja motiv za promišljanje o prošlosti i budućnosti. Okosnica albuma je naslovna pjesma »Kids in the Street«, iznimna akustična slatkogorka balada kojom se prisjeća 1993. godine kad je imao 11 godina i živio dječački sretno, iako ih je otac napustio kad su mu bile samo dvije godine. Na svu sreću tata Earle vratio se (bar na kratko) godinu dana kasnije, a Justin mu (blagu) kritiku upućuje naslovima i temama tri posljednja albuma: 2014. – »Single Mothers« (Samohrane majke), 2015. – »Absent Fathers (Odsutni očevi) te ove godine s »Kids in the Street« (Djeca na ulici).

Sukob s ocem

No, Justin Townes Earle ne spada u skupinu onih čuvenih rock autora (Jim Morrison, Tom Petty, Bruce Springsteen) kojima je sukob s ocem obilježio i odredio karijeru. Njegovo je djetinjstvo uglavnom bilo sretno, a mladost, slično kao i kod tate mu Stevea, prepuna pretjerane sklonosti opijatima o čemu sjajno govori pjesma »15:25«, čvrsti njuorleanski rhythm and blues koji je s jedne strane oda mladenačkim uživanjima (puno vina, malo ljubavi) u razdoblju od petnaeste do 25 godine života, a s druge iskreno priznanje kako je tih godina bio u situaciji kad je zbog kršenja zakona mogao dobiti zatvorsku kaznu od 15 do 25 godina! Puno vedrija i bezazlenija je uvodna rockabilly razigrana »Champagne Corolla« u kojoj po uzoru na Chucka Beryja stvara ne samo ritam, već i tekst kroz koji slavi uživanje u ljepoti djevojaka i automobila pri čemu će mu pravi Amerikanci svakako »zamjeriti« što propagira japansku Toyotu! Slično razigrana i živahna, s trunčicama springstinovske heartland rock nostalgije, je »Maybe A Moment«, tipična priča o skupini mladih koji traže noćni provod u većem gradu.

Earle junior okreće se i sadašnjosti progovarajući o dvojbama i važnim životnim odlukama u »What’s Going Wrong« koja nudi zaista nesvakidašnju kombinaciju country i jazz/swing Dixieland sviračke ekipe da bi se potom u »Short Hair Woman«, posvećene njegovoj supruzi, poigrao obrascima blues rocka, a u »If I Was the Devil« u akustičnom folk ozračju po uzoru na Toma Waitsa progvorio o nekim osobnim strahovima. »Trouble Is« odlična je kombinacija starog rhytam and bluesa, rock and rolla i country zvuka s pričom iz radničkog života, a znatan dio albuma Earle mlađi posvetio je klasičnom country zvuku pri čemu će najpopularnije biti hitoidne srednje brze ljubavne balade »What’s She Crying For« i »Faded Valentine« u kojima zvukom steel gitare dominira odlični Paul Niehaus.

2493016

No, poslastica za poznavatelje američkog folka svakako će biti »Same Old Stagolee«, Earleova verzija pjesme »Stagger Lee« u kojoj je na originalan način glazbom i tekstom obradio staru narodnu priču o tom ubojici. Za sam kraj Earle ostavlja divan soul trenutak, nježnu »There Go a Fool«, slow dance ljubavnu tužaljka s odličnim soul gudačima i sjajnim soul back vokalima.

Odlična americana

Svakako je zanimljivo da su otac i sin Earl gotovo istodobno objavili nove albume i pobrali vrlo pozitivne kritike pri čemu je prosječna ocjena internetske stranice Metacritic koja okuplja dvadesetak recenzija istaknutih autora nešto veća kod Earla juniora! No, najbolje je poslušati i jednog i drugog jer »klan Earle«, uz to što je svojom sklonošću alkoholu i ženama znao sablazniti Ameriku te završiti u zatvoru, očigledno zna i stvarati odličnu americana glazbu.

 

Komentari

komentara