Godine 1981. Penelope Spheeris snimila je dokumentarni film »The Decline of Western Civilization«, u kojem se pozabavila hardcore punk scenom Los Angelesa.

Tada su njome žarili i palili bendovi poput Black Flag, Germs i X. Kad je autoričin komad krenuo u distribuciju, X su upravo izdali debitantski album »Los Angeles« na etiketi Slash Records, čiji je producent bio klavijaturist Doorsa Ray Manzarek (X će se tada ukazati i u soundtracku filma »Cruising« Williama Friedkina).

Jedan od aktera tog doksa bio je i Calude Bessy, poznatiji pod nadimkom Kickboy Face, frontman benda Catholic Discipline koji se prebrzo ugasio. Bilo je to doba kad su se u Kineskoj četvrti Los Angelesa vodili »ratovi« između dva vodeća punk kluba u kojima se profilirala dotična scena – Hong Kong Cafe i Madame Wong. Sve ostalo je povijest.

Ključni bendovi

No iako je gitarist Black Flaga Greg Ginn rekao da do 1982. nije čuo za termin »hardcore«, smatra se da je »hardcore« započeo upravo s »Germsima«, dok ga je Black Flag samo kodificirao, kako to uostalom i navodi bubnjar Germsa Don Bolles u jednom od uvodnih kadrova »Propasti zapadne civilizacije«. Bilo kako bilo, kultni komad Penelope Spheeris, autorice koja će pank ubrzo zamijeniti konformizmom minimalistički dizajnirane vile na šminkerskom Laurel Canyonu, poslužio je kao kamen temeljac čitavom nizu tzv. »hardcore doksa« koji su se bavili radiografijom pankerske scene u različitim američkim gradovima. Tako su nastali rockumentarci poput »You Weren’t There: A History of Chicago Punk 1977-84« i »Salad Days, All Ages: The Boston Hardcore Film«, kojima se mogu pridružiti brojni projekti vezani za njihove individualne aktere, poput sjajnog komada »Instrument« u režiji Jema Cohena o bendu Fugazi.

Tragove Cohenova glazbenog dokumenta, ali s puno većim brojem aktera, slijedi i dokumentarni film Scotta Crawforda »Salad Days: A Decade of Punk in Washingon, D.C. (1980-90)« koji će biti prikazan u petak, 27. studenoga, u sklopu već tradicionalnog programa »Kino koncert« iza kojeg stoji ekipa iz riječkog »Distunea«, a koji daje presjek washingtonske underground HC/punk scene, koju su obilježili ključni bendovi poput Fugazi, Minor Threat, Rites of Spring, Bad Brains i Dag Nasty.

Soft and fat

Ono što je za londonsku scenu u eri Jarmanova »Jubileja« bila britanska kraljica, to je za ovu wahingtonsku bio Reagan. Sinonim velikog Zla protiv koga se treba boriti na sve načine. »Posudio sam neke vinile i moj um se izmijenio« – kaže u filmu Ian McKaye (Fugazi, Minor Threat). Među autorovim sugovornicima pojavljuje se i Henry Rollins, koji je u rodnom Washingonu formirao svoj prvi bend S.O.A. prije no što se preselio u L.A. i pridružio Black Flagu.

Iako je riječ o bjelačkoj sceni, s iznimkom Bad Brainsa koji su – zanimljivo – imali snažan utjecaj na taj strogo bijeli milje, pokret nije bio toliko »sex, drugs and rock’n’roll«, kako to navodi politički aktivist Bobby Sullivan (Soulside), čiji je stil bio više naklonjen reggaeju nego HC-u, već je funkcionirao kao spoj altruizma i idealizma. No kako to kaže stih songa na zadnjem EP-u benda Minor Threat koji je inspirirao Crawforda – »Look at us today. We’ve gotten soft and fat. Waiting for the moment. It’s just not coming back«.

Inače, nakon projekcije filma u atriju Art-kina slijedi after party, na kojem će se na DJ pultu naći Zoran Prodanović-Prlja (Umjetnici ulice, Strukturne ptice, Let 3) i Valter Kocijančić (Paraf). U potrazi za izgubljenim vremenom riječkih »salad days« osamdesetih. Soft and fat?

Komentari

komentara