Mark Mrakovčić zagrebački je glazbenik, kantautor producent i snimatelj, svestrani umjetnik širokih interesa koji kreativnost izražava na različite načine. Kao producent i snimatelj radio je s Mašinkom, Ninom Romić, Irenom Žilić, Kensington Lima i mnogim drugim imenima alternativne scene.

 

Kao producent ove je godine nominiran za Porin, u kategoriji Najbolji album alternativne glazbe, za debitantsko izdanje »Things You Can’t Put Your Finger On« mlade kantautorice Mary May. Usto, sljedećeg će mjeseca u riječkoj The Beertiji biti sudionik tribine »Biti glazbeni producent«. Razgovor s Mrakovčićem započeli smo pitanjem o nominaciji za Porin.

– Za Porin sam bio nominiran i lani, za Irenu Žilić, isto za alternativni album. Ovo mi je četvrta nominacija u istoj kategoriji, još nisam ništa zasad dobio. Ove godine nominiran sam s Mary May, ona je novo ime na sceni, a suradnja s njom se slučajno dogodila. Družio sam se s nekim ljudima koji su ju znali pa su mi na jednom tulumu pustili neke njezine stvari, snimku kako pjeva na mobitelu. Pozvao sam je da proba doći nešto snimiti u moj studio što je njoj bilo nezamislivo. Odličan je vokal, radi svoje pjesme, svira, ali nikad se nije probala baviti muzikom, a ja sam joj htio dokazati da nije to tako čudno. Snimali smo, pjesmu po pjesmu, svaki put je bilo sve zabavnije i zabavnije, naučila je pomalo i producirati, što znači mix, aranžman itd… Kad smo izbacili album, počele su se pojavljivati sulude recenzije, super ocjene i na kraju je došlo do toga da je nominirana za Porin. Jako sam sretan zbog nje. Uopće nije bitno da dobije Porin, meni je već fora i to da su je prepoznali kolege muzičari već na prvom albumu, kaže Mrakovčić i dodaje kako njemu kao njezinom snimatelju i producentu puno znači što je njezin rad prepoznat.

Prvenstveno glazbenik

O poslu producenta Mrakovčić će, zajedno s Matejem Zecom, govoriti u The Beertiji 11. travnja, u sklopu šestog izdanja Impulse Festivala. Tribina »Biti glazbeni producent« zasigurno će dati odgovore na mnoga pitanja i razjasniti nedoumice koje »obični« ljudi imaju kad je u pitanju to zanimanje.

– Nedavno sam imao super situaciju – skužio sam da netko misli da ja bendovima dajem novce, da sam nešto kao filmski producent, da sam mecena. To mi je bilo baš smiješno i simpatično, da netko misli da ja idem okolo i dijelim novce. Valjda ih taj naziv producent asocira na to. Zato mi je bolje reći da sam snimatelj, to je puno bliži opis onoga što radim i što je ono čime sam se prvotno počeo baviti. Najprije sam počeo snimati sebe, a onda druge bendove. Iako je teško odvojiti posao snimatelja i producenta, za nekog laika je lakše kad kažeš da si snimatelj. Naravno da taj posao može uključivati i druge stvari, ali kod mene to je prvo snimanje, objasnio je.

Mrakovčić za sebe kaže da je prvenstveno glazbenik, a tek onda snimatelj i producent. Prvo je počeo snimati sebe i svoj bend, a onda je počeo surađivati i s drugim izvođačima.

– Nikad nisam puno razmišljao o snimanju, a muziku sam oduvijek volio. Kad sam imao 14, 15 godina htjeli smo svirati, a nismo imali svoju prostoriju, u Zagrebu još nije bilo toliko mjesta gdje se moglo vježbati pa sam »nažicao« starce da uredimo našu malu, derutnu garažu od 10 kvadrata… Uspjeli smo je urediti i odjednom smo imali svoj prostor. Za moj bend, za nas četvoricu, to je bilo kao da imamo svoj stan. Tamo smo provodili sve vrijeme, počeli smo svirati i sami snimati svoje stvari. Snimke smo stavljali na Glazbeni forum gdje su nam stariji kolege komentirali što da napravimo, što da probamo sljedeći put kad budemo snimali… Bilo je puno savjeta. Sve je bilo spontano… Uskoro su nam počeli dolaziti frendovi pa smo njih snimali… Onda su drugi iz benda odustali od snimanja, a ja sam se nekako prirodno nastavio time baviti. Preko prijatelja sam naučio snimati, dosta sam radio s punk bendovima. Kasnije sam s frendom napravio malo veći studio i otad sam promijenio nekoliko prostora, ali se i dalje bavim snimanjem, rekao je naglasivši kako su mu glazba i stvaranje glazbe na prvom mu je mjestu. Nekoliko je godina imao bend, no on više nije aktivan.

Veza s kantautorima

O žanrovskom određivanju glazbe koju stvara teško mu je govoriti s obzirom na to da voli eksperimentirati.

– Nekad to zna biti pretjerano pa ne mogu staviti sav materijal na jedan EP jer bi bilo previše eklektično. Volim raditi i s organskim instrumentima, gdje sve sam sviram, a volim se igrati i elektronikom. Teško je reći da je žanr ono što određuje moju muziku, objasnio je.

Kad je njegov producentski posao u pitanju, popis glazbenika s kojima je surađivao vrlo je impresivan.

– Prvo sam radio s punk bendovima. Jedan od prvih albuma koje sam producirao bio je onaj Mašinka koji je snimljen uživo u jednom danu. Ostali smo do u pet ujutro u garaži i mislim da je u roku od 48 sati od snimanja već bio na internetu. To je bilo ekstremno brzo. Tad još nisam znao tehničke stvari koje danas znam. Neke stvari možda nisu bile dobre, ali atmosfera je tu. To je album koji je imao posebnu priču, istaknuo je.

Osim već spomenute Mary May, Mrakovčić je surađivao s brojnim imenima naše kantautorske scene.

– Valjda je nekako prirodno išlo to da sam se vezao s kantautorima jer znam taj osjećaj kad dođeš sam u studio i moraš svirati, snimati. Zato valjda osjećam povezanost s tim ljudima. Sad opet snimam Irenu Žilić, ona ima dva projekta tako da uvijek ima zanimljive stvari, nije zaključana u jednom žanru. Od bendova snimam bend Lesser men. Mislim da će njihov novi, treći album ljudima biti jako zanimljiv jer je to jedan od bendova koji se stalno mijenja. Nešto radimo i s Mašinkom, samo čekamo da im se frontmen vrati u Hrvatsku, dodao je.

Kako doznajemo, izvođači uglavnom prvi započinju suradnju s njim, a iz tih se poslovnih kontakata kasnije razviju i prijateljstva.

– Sve je to dosta opušten proces. Velik broj ljudima s kojima radim sada već dobro znam, već radimo na prijateljskoj osnovi, a i novi ljudi koji dođu, brzo skuže da radim opušteno. Ne mogu reći da radim na sceni koja ovo shvaća kao showbizz, to su više izvođači koji su dio alternativne scene, s te strane je možda malo opuštenije, objasnio je.

Intiman proces

Govoreći o najzahtjevnijem dijelu producentskog posla, Mrakovčić kaže kako je najteže dobiti povjerenje osobe koja dolazi snimati.

– Proces stvaranja neke pjesme je uvijek intiman proces, bilo da se radi o bendu ili pojedincu. On uvijek uključuje ono što samo taj bend, izvođač zna. Meni bi bilo neugodno da dođem kod nekog i da odmah bude – ajmo to brzo snimiti. Zato mi je najbitnije povjerenje, da onaj kome snimam zna da mu samo želim pomoći da snimi tu pjesmu, album… Sve ću pogledati otvoreno, poslušat ću te stvari kao fan, a tek onda ću krenuti razmišljati muzički. Želim da se ljudi mogu opustiti, da u studiju mogu dobiti onaj osjećaj koji su imali prvi put kad su odsvirali tu neku stvar, da to ne bude samo tehnički, već više umjetnički, osjećajni posao. To je najteže, a nekad je i jako teško iskomunicirati određenu ideju. U nekoj stvari ti se čini da bi bilo super nešto »isfurati«, ali najvažnije je ono što želi osoba koja je napravila tu stvari. Ne smiješ imati predrasude, misliti da znaš kamo neka stvar treba ići, već se treba uključiti u cijeli proces da ljudi shvate što ti želiš i što oni žele. Komunikacija je jako bitna, istaknuo je.

Svestrani glazbenik može se pohvaliti i time da je radio i glazbu za kazalište i film.

– Raditi za film i kazalište uvijek je zabavno. Na indie filmskoj i kazališnoj sceni ima zanimljivih projekata i ideja. Nekoliko puta sam surađivao s ljudima koji su trebali takvu glazbu i uvijek je bilo zabavno jer je to nešto skroz drukčije, individualniji je pristup cijeloj stvari. Mogu se zatvoriti sam u studio i snimati, eksperimentirati s različitim zvukovima, razmišljati o priči, scenariju… To mi je »hidden pleasure«. Bez ovakvih kreativnih poslova ne bi mogao funkcionirati… Dosta sam se bavio i drugim stvarima, snimanjem filmića, a izrađujem i glazbene instrumente – drvene flaute… Stalno se igram nekim projektima i ne bih se čudio da se u nekom trenutku počnem baviti i nekim drugim oblicima umjetnosti. Oduvijek sam se volio igrati kreativnim stvarima… Ne vidim se »zakucan« u produkciju, zaključio je Mrakovčić.

Komentari

komentara