Nastup Trickyja u Pogonu kulture, kome se svidio, kome ne, otvorio je raspravu među brojnim ljubiteljima glazbe koju bi zajednički mogli nazvati urbanom, na temu može li Rijeka češće ugošćavati svjetski relevantna glazbena imena. Dosadašnja gostovanja glazbenika Trickyjevog kalibra, iako je i on davno prošao zenit popularnosti, bila su rijetka poput vode u pustinji, posebno s obzirom na reputaciju Rijeke kao urbanog središta i rokerskog grada.

Nedostatak adekvatnih prostora, ozbiljnih koncertnih organizatora i promotora, ali, mora se priznati, i suzdržan odaziv publike na pokušaje organizacije iole jačeg koncerta ili festivala rezultirali su prilično sivom koncertnom ponudom, koja se uglavnom svodi na domaće izvođače ili slabije poznata inozemna imena. Prilika da se to promijeni mogla bi se naći u činjenici da je Rijeka izabrana za Europsku prijestolnicu kulture, što bi i organizatorima koncerata, bude li uopće interesa za to, moglo olakšati posao na dovođenju većih imena, a publici osigurati barem donekle kontinuiranu ponudu dobre glazbe.

Jačanje scene

Ivan Šarar

 

Pročelnik gradskog odjela za kulturu Ivan Šarar, inače glazbenik i svojedobno jedan od organizatora Hartere i drugih glazbenih događanja, potvrđuje kako će se u budžetu za program EPK 2020. sigurno naći sredstava i za jačanje koncertne scene.

– Definitivno ćemo kroz projekt EPK pokušati progurati tu priču. Čak nam je i lakše što se nije ništa konkretno dogodilo, jer imamo otvorene ruke da oblikujemo taj dio ponude. Sigurno će postojati programski budžet za, ajmo to nazvati, urbanu glazbu. To je nedvojbeno. U EPK nema trenutno programa u rocku, undergroundu ili nazovimo to kako god, ali ostavljen je prostor za to, kaže Šarar.

Ipak oprezno dodaje kako se u javnom pozivu za programe koji bi se trebali financirati kroz EPK, nije javio niti jedan promotor s oblikovanim glazbenim proizvodom i programom.

– Javni poziv je imao velik doseg, iz drugih grana umjetnosti dobili preko 200 prijava programa. Za organizaciju koncertne ponude niti jednu. Može li se prijaviti netko iz Zagreba ili inozemstva? Može, ali osobno ne bih to volio. Bilo bi bolje da netko od lokalnih promotora u ovom ciklusu EPK stasa, pa kasnije nastavi s radom u Rijeci, nego da dođe netko izvana, tko će ovdje zaraditi, a poslije se vratiti u Zagreb ili Ljubljanu i Rijeka opet ostaje bez koncerata. Nadam se da će se javiti, primjerice, ekipa okupljena oko Palacha, ili pak neki sasvim novi ljudi, jer tko kaže da ne postoji neki dovoljno »ludi« dvadesetogodišnjak koji ima smisla za sve to i radio bi odličan posao. Mene bi, jednako tako, više veselio kontinuitet koncerata kroz cijelu godinu, nego da dobijemo festival. Sigurno ćemo raditi na tome da se dobije kontinuitet nastupa, kaže Šarar, iako ne isključuje ni festivale kao dio glazbene ponude.

Dovoljno publike

Budžet će se osigurati, no naglašava kako nije siguran je li institucionaliziranje koncertne scene primjerice kao u Ljubljani dobar put, jer iako bi takav model donio ponudu, smatra kako bi ubio privatnu inicijativu na kojoj bi ipak rock, underground, elektronska, hip hop i slične scene trebale počivati

Na pitanje može li se u Rijeci očekivati više koncertnih nastupa poput Trickyevog, ili sličnih, kakve Riječani obično konzumiraju u Zagrebu ili Ljubljani i Trstu, Šarar odgovara kako se Rijeka ne može uspoređivati s tim gradovima

– Generalno, mislim da se Rijeka ne može uspoređivati sa Zagrebom i Ljubljanom. To su glavni gradovi s infrastrukturom i imućnijim stanovništvom nego Rijeka. Imaju i tradiciju organiziranja koncerata, što mi nemamo. U Rijeci su osim sada Trickyja bili, primjerice Melvinsi ili Stereo MCs, ali nikad to nisu bili izvođači na vrhuncu karijere. Hartera je u godinama kad smo se zbilja trudili, prije krize, dovodila svježa imena, ne ulazeći u to je li se nekome to svidjelo ili ne, ali činjenica je, mogu to otvoreno reći, da je i tad bilo jako teško. Hartera zapravo nije uspijevala financijski. Bilo je tu strašno puno volontiranja, puno rizika, i uvijek bi se pokazalo ono što je, mislim, presudno – da Rijeka nema dovoljno publike. U toj nekoj matematici kad računaš koliko ulaznica ćeš prodati na domaćem terenu, jer bez toga se ne isplati ni dovoditi izvođače, uvijek je postojao deficit. U Zagrebu jednostavno ima pet puta više publike i lakše je organizirati koncert tamo, na koji će doći pedeset ljudi iz Rijeke, nego u Rijeci organizirati isti takav koncert, za kojeg će se u Rijeci prodati pet puta manje karata nego u Zagrebu, i onda očekivati da će razliku popuniti ljudi koji će doći iz iz Zagreba ili Trsta, kaže Šarar.

Bezvezno glazbeno tržište

Da bi priča uspjela, a Rijeka se jednog dana mogla barem donekle uspoređivati s navedenim gradovima ili Ferarom i Udinama, moralo bi se, smatra posložiti više ključnih faktora.

– Rijeka može bit koncertna destinacija s kontinuiranim dolascima izvođača i boljih nego što je Tricky pred penziju samo ako se posloži nekoliko ključnih faktora. Ključno, Rijeka trenutno nema, ili ga barem ja ne vidim, organizatora tog formata, koji će uopće pokušati tako nešto. Svi gađaju nešto češće, ali sitnije, rijetko tko se zaleti i uzme izvođača čiji nastup stoji pet tisuća eura ili više, a sve relevantno košta minimalno toliko. Problem je i cijena. S krahom diskografije živi nastupi su postali puno skuplji, jer bendovi više ne idu na turneje radi promocije albuma od čije prodaje zapravo žive, nego sad zarađuju upravo od živih nastupa. Izvođači, također, idu tamo gdje im je iz nekog razloga bitno otići. Ne mora to biti ni zbog cijene, nekad su presudni drugi faktori. Hrvatska je sredina u kojoj izvođači neće prodati puno majica, suvenira, jer smo siromašni, a albume praktički uopće ne kupujemo. Nemamo ni live streaming servise ni mnoge druge stvari tako da je Hrvatska, nažalost, potpuno bezvezno glazbeno tržište za svaki ozbiljniji bend. Svaki bend čiji nastup košta x tisuća nečega radije će doći u Udine, Trst, Ljubljanu i Zagreb, nego u ostatak Hrvatske, Rumunjsku ili Bugarsku, kaže Šarar.

Na pitanje kako onda objašnjava koncerte najvećih svjetskih zvijezda u Puli, koja je još manja sredina od Rijeke, ali osim Arene ima ili je imala i niz festivala i drugih koncertnih aktivnosti, Šarar odgovara kako je odgovor Arena i more.

– Ono što je najvažnije – u Pulu izvođači dolaze zbog Arene. Izvođači koji nikad ne bi došli u Hrvatsku, kad im pošalješ sliku nacionalnih kazališta, ili pulsku Arenu, tad se nešto eventualno dogodi. Svatko želi svirati na takvoj lokaciji kao što je Arena. Mi uopće nismo svjesni što ona predstavlja, jer je tu po defaultu, ali takvih mjesta za održavanje koncerata nema puno na svijetu. Izvođači će nerijetko i bitno spustiti cijenu nastupa da bi tamo svirali. Svih onih nastupa Stinga, Jamiroquaya, Jamesa Browna, Manu Chao i brojnih drugih nikad ne bi bilo u Hrvatskoj u sportskim dvoranama. Osim toga, u Puli funkcionira model stranog promotora, koji ima najčešće klub u inozemstvu, ponajprije u Velikoj Britaniji, i on za svoju publiku ljeti organizira događanja u Puli. I ne bih to komparirao sa splitskom Ultrom, jer Pula s Outlookom i Dimensionsom je zaista kultura, a Ultra je McDonalds. Zrće je isto tako zabava. Uglavnom, ono što su Englezi radili nekad na Ibizi, sad rade u Puli. Osim toga, ti projekti su u Puli i na Zrću u prvom redu vezani uz more, a u Rijeci baš i ne vidim lokaciju na kojoj bi stvarno mogli prodavati more, ističe Šarar.

Problem suživota

Njegova konstatacija samo je dijelom točna, jer Rijeka ima vrlo specifičan prostor na moru, stadion Kantrida, čija rekonstrukcija, izvjesno je, neće započeti tako brzo, a do tad bi, kao stadion koji je prošle godine izabran među 10 najzanimljivijih na svijetu, smješten između litice i plaže, zasigurno mogao poslužiti za organizaciju open-air koncerata ili ljetnih festivala. No Šarar i to dovodi u pitanje, na temelju dosadašnjih iskustava organizatora koji su pokretali glazbena događanja na riječkim plažama.

– Kad god se nešto pokušavalo organizirati na nekoj od plaža, bilo na Kantridi u Morskom prascu ili na Pećinama u Pajolu, to je nailazilo na ozbiljno nerazumijevanje stanara i mjesnih odbora. Izgleda da u mentalitetu Riječana nije da budemo bučni turistički grad. Generalno turizam Kvarnera ide u smjeru »tihog obrta«. Opatija je potpuno eutanazirala noćni život, a baš bi suradnja Rijeke i Opatije u sklopu EPK mogla rezultirati zanimljivim glazbenim proizvodima. Možda zvuči ludo, ali Rijeka ljeti ionako ima pune sve smještajne kapacitete i neki organizator festivala ili turistički strateg će zaključiti – što će nam uopće festival, kad ljudi nemaju gdje prespavati, kaže Šarar, dodajući kako bi upravo turistički stratezi i turističke zajednice mogli u velikoj mjeri pridonijeti oživljavanju festivalskih i koncertnih događanja u Rijeci, pod uvjetom da se prvo odluči želimo li to ili ne.

– Hoće li to biti festival s više rocka ili više elektronike, nebitno je, ali je bitno da može uspjeti, uz veći angažman turističkih zajednica. Pri tom ih ne kritiziram, nego samo to treba osvijestiti i odlučiti, želimo li biti takvo odredište, i to strateški, zbog EPK, zbog toga što smo studentski grad i tako redom. To ima smisla ako se odredi, ne znam, pet godina tijekom kojih će se financijski i organizacijski pomagati organizatorima, ali nakon toga trebaju nastaviti sami. Takvi projekti ne bi smjeli dugoročno biti ovisni o javnom novcu. Iako, važnije je da imamo kontinuitet nastupa renomiranih izvođača u Rijeci kroz cijelu godinu, namijenjenih prvenstveno domaćoj publici, nego festival za turiste jednom godišnje, zaključuje Šarar.

 

Kristijan Ćoza, Pogon: Treba nam nešto veliko kao grunge devedesetih

Kristijan Ćoza

Voditelj programa Pogona kulture Kristijan Ćoza pozdravio je Šararove namjere da se osiguraju sredstva i za koncertne aktivnosti, te smatra kako se na taj način organizatori mogu odvažiti i na angažman zahtjevnijih bendova, koji možda neće odmah rezultirati plusom u konačnoj bilanci, ali uz potporu bi mogli barem pokriti troškove.

– To je odlična vijest za sve nas koji se bavimo organizacijom koncerata. Dovođenje zvučnijih imena uvijek je prvenstveno stvar financija. Mi sami sve financiramo i moramo raditi tako da to bude isplativo. Ako se kroz EPK ili na neki drugi način osiguraju dodatna sredstva sigurno ćemo moći govoriti o gostovanjima većih i poznatijih muzičara. Bude li nekih natječaja u sklopu EPK sigurno ćemo se potruditi da pripremimo kvalitetan program za prijavu i da te koncerte organiziramo, kaže Ćoza, koji smatra kako bi se time na dulji rok ojačala koncertna scena u Rijeci, od čega bi korist imala i domaća publika i organizatori.

Također, ističe kako bi češća gostovanja većih glazbenih imena privukla i ljubitelje glazbe iz šire okolice, prvenstveno Istre, ali i Italije i Slovenije, zbog relativne blizine.

– Zašto ljudi ne bi došli u Rijeku? Uostalom, kada se gleda posjećenost koncerata u usporedbi sa Zagrebom, koji je gotovo deset puta veći grad, u Rijeci bude proporcionalno više ljudi na koncertu. E sad, je li to dovoljno za održavanje konstantnog programa, teško je reći. Svatko tko je organizirao koncerte zna da posjećenost ovisi o sto faktora, ponekad i naizgled banalnih – pada li taj dan kiša, koji je dan u tjednu, jesu li oni koji su željeli doći na koncert primili plaću za taj mjesec. Nikada ne znaš kako će stvar završiti, kaže Ćoza.

Smatra kako u svemu treba ostati u realnim okvirima, bez megalomanskih projekata, posebno s obzirom na činjenicu da rock više ne zauzima ono mjesto među mladima koje je desetljećima zauzimao.

– Citirat ću tu Vladu Simcicha – Vavu, koji kaže kako je rock danas na marginama, tamo gdje je bio i kad se pojavio. To što je ta vrsta glazbe devedesetih godina ušla u mainstream, pa je nama koji smo tada bili tinejdžeri teško prihvatiti da više nije tako, nema veze. Nedavno objavljene ankete pokazale su što slušaju današnji tinejdžeri i realno oslikavaju situaciju. No, rock i srodna glazba ipak imaju i dalje svoju publiku, koja želi dobre svirke, a tko zna, možda se za pet godina opet pojave neki bendovi koji će pokrenuti novu rock revoluciju kao što smo ih imali u prošlosti. Možda se opet desi nešto veliko kao grunge devedesetih, kaže Ćoza.

 

Komentari

komentara