Riječka grupa The Ant predvođena autorom Anthonyjem Kukuljanom, nedavno je predstavila EP »Hology« čijih je pet singlova već predstavljeno publici. Stvari su se promijenile od izlaska The Antovog prvog LP-a krajem 2012. godine pa se tako nekadašnji »one man band« proširio na istoimenu četveročlanu ekipu poznatih riječkih glazbenika, a evolucija benda vidljiva je i u novom izdanju simboličnog naziva.

Anthony Kukuljan ponovno je zaslužan za glazbu i tekst pjesama, dok su na aranžmanu radili i Branko Kovačić, Franjo Jardas i Vladimir Tomić. Produkciju singlova, snimljenih u riječkom studiju Megaphone, potpisuje Davor Tomić Pinky zajedno s osnivačem benda s kojim smo razgovarali o novom materijalu.

Pilot singl

Nedavno ste predstavili EP »Hology« koji donosi pet pjesama. Materijal je najavljen singlom »Just leave«. Možete li nam otkriti nešto više o pjesmi?

– Uf, »Just Leave« je izašao kao »pilot« singl promjene zvuka i prerastanja iz intimnog soloprojekta u intimni multibend i kao i cijeli EP »Hology« pokriva moju prilično tužnu fazu života i osobnog opraštanja s jednim tada prekovoljenim bićem te puštanjem istog na slobodan izbor životnih ulica i stranputica.

Koje su četiri preostale pjesme na izdanju?

– Aha, naravno… Po redosljedu izlazaka bi to bilo: »Skinny Little Lover«, »Hey Ho«, »Hurt« i »Lies!«.

Koja je zajednička poveznica svih pjesama na EP-u? Kako ih žanrovski određujete?

– Definitivno to da je sam zvuk vrlo moćan, to mogu reći, ali ne određujem ih žanrovski jer općenito ne razmišljam na taj način, a što se tiče poveznice, ona bi kao i ranije rečeno kod »Just Leave« bila intimna i bolna uz nadu u ljepše dalje i suočavanje s istinom i lažima, plus ono da su sve nastale kao solo akustik pjesme, a završile kao bendovske s testisima.

Nestvaralačka faza

Vaš debitantski album »LP {Love & Pain}« bio je vrlo solističko, kantautorsko izdanje, a onda su u igru ušli i drugi glazbenici. Možemo li se prisjetiti kako je i kad The Ant postao bend?

– Nakon izlaska »LP-a« bio sam u poziciji da radim dalje na istom takvom drugom albumu, s obzirom na to da je dobar broj sličnih pjesama ispao s prvog albuma pa je tako na neki način i drugi bio na pola puta, međutim sve ono što je izlazilo naknadno nikako mi nije stvaralo taj feeling, a i nisam baš sklon ponavljanju i copy-paste formi, a onda ti na pamet padnu vrsni glazbenici koji ti otvore vrata suradnji i obogate život kratkim trenutcima u cjeloživotnom zapisu pjesama.

Kristina BARIŠIĆ

Tko su uz vas članovi benda i što su mu oni donijeli?

– Redoslijedom otvaranja vrata… Branko Kovačić, meni najmoćniji bubnjar u smislu snage udaranja istog, a da pritom to izgleda kao da je vrlo oprezan na šivaćoj mašini marke Singer da si nekako ne pozašije prste za doboš, Franjo Jardas na bas gitari, sve ono što grmi i lomi uši u backgroundu je on, uz takvu melodičnu ritmiku da su on i Branko samodovoljni, i na kraju cukar gitarist Vladimir Tomić uz kojeg imam osjećaj od ushita slušanja kako svira i kako oplemjenjuje glazbu i ni od čega napravi nešto, do oblijevanja hladnim znojem i osjećaja nelagode i preispitivanja osobnog znanja i ostavljanja od sviranja gitare zauvijek.

Imate li možda u planu širiti ekipu suradnika, što instrumentalnih, što vokalnih, što autorskih?

– Uvijek postoji plan, a kako sam ja trenutno u nestvaralačkoj fazi, za konkretniji odgovor morat ću sačekati sljedeći val za jahanje pa da vidimo tko će još doplivati ili se utopiti uz mene.

U hladu s gitarom

Kako stojite s nastupima? Koliko ste nastupali i koliko ćete još nastupati ove godine?

– Nula na svim poljima i u gostima i na domaćem terenu i ja sam baš najveći krivac tome, s obzirom na to da me više pali dugotrajniji stvaralački dio od nastupnog. Nekako na to ipak gledam možda malo više artistički, onako slikarski pa mi nije imanje izložbe nešto što moram nakon svakih nekoliko pjesama, radije to i dalje pustim u ateljeu u prašini.

The Ant/Sergej DRECHSLER

Imate li u planu neku promotivnu turneju?

– Ama baš nikakvu, nisam siguran da kod nas uopće postoji interes za takvu vrstu glazbe i pritom kad znaš da nakon toga ostaju minusi i malo satisfakcije… Nekako mi je ljepše u hladu s gitarom.

Tko su slušatelji grupe The Ant? Jeste li zadovoljni prisutnošću svojih pjesama u medijima?

– To stvarno ne bih znao, nemam pojma tko bi to mogao biti, ja ne skrivam da je volim slušat’ i da i nije moja, ja bih svakako bio jedan od fanova, ali zato i radim(o) takvu glazbu. Što se tiče prisutnosti, ona je vrlo niska i mislim da se kod nas neće tako brzo dogoditi preobražaj puštanja malo drugačije glazbe, apsolutno svi puštaju isto. Petnaest pop stvari, od toga dvije domaće i to ponavljaju više puta na dan i uopće ne kužim taj motiv ili što god da je. Nikad nije bila veća ponuda glazbe na »švedskom« stolu, a svi jedu istu mortadelu s naglaskom na »mort«.

Sada kada ste zaokružili priču oko EP-a »Hology«, radite li već na novim pjesmama?

– Ovo zaokruživanje The Ant »Hology« EP 1 je bilo kao zatvaranje 100-tonskih blindiranih vrata uz dugotrajno zaključavanje i zavarivanje jednog razdoblja života tako da ću se svakako malo odmoriti. To be continued…

Komentari

komentara