„Oni su uvijek drugačiji i oni su uvijek isti“, objašnjavao je još davno  najutjecajniji britanski radio DJ John Peel zašto su mu baš The Fall omiljena grupa i upravo tim riječima bi se najbolje moglo objasniti zašto je i njihovom novom albumu teško odoljeti.  Tako je različit i tako je prokleto isti kao i gotovo sva njihova djela u posljednjih 15-ak godina.

Sub-Lingual tablet je 31. dugosvirajuće djelo u 35 godina dugoj diskografskoj aktivnosti 57-godišnjeg Marka E. Smitha i družine čiju jezgru neobično dugo drži na okupu s obzirom da je on jedini stalni član i da je kroz bend prošlo preko 40 glazbenika koje je sam birao i sam otpuštao kako mu se prohtjelo.

Bivši suradnici opisuju ga kao diktatora, gada teške naravi, alkoholičara nepredvidivog ponašanja, čovjeka s kojim je izuzetno teško raditi. Ali, nitko mu ne odriče genijalnost i žestoku radnu etiku kad je u pitanju stvaranje glazbe.

„Čekanje inspiracije je za amatere. Mi ostali ustanemo ujutro i radimo“, poznata je izreka slavnog američkog fotografa Chucka Closea koja rijetko za koga vrijedi više negoli za Marka E. Smitha. Uza sve personalne promjene kroz godine, probleme sa izdavačima, probleme sa Smithovim pijančevanjem i zdravljem, The Fall nikad nisu napravili diskografsku pauzu između dva albuma dužu od dvije godine.

Glazbeni mediji u Velikoj Britaniji već 20 godina doslovno u grob guraju ovog čudaka iz Manchestera uz slikovite opise kako ima samo par ljudi pored kojih čak i notorna pijanica Shane McGowan izgleda zdravo na njegov najgori dan. Mark E. Smith je jedan od njih. Samo, Shane McGowan pored Marka E. Smitha zvuči kao od života umorni otužni kmečavac.

Smith je i na 31. albumu nevjerojatno energičan, prkosno ciničan, nabrijan i fokusiran, urliče poput ranjene zvijeri i lud je kao šlapa. Post punkThe Falla je i ovdje izvanvremenski svjež i oštar, gitare i fuzirani bas režu poput žileta, praćene galoprajućim ritmom tekstualno teško dokučivih Smithovih pjesama. Tu nema popusta ni kompromisa, ono što danas nude današnji bendovi indie provenijencije doimlje se poput  repertoara Opatijskog festivala u odnosu na ono što nude The Fall 2015. godine. Tu nema ni bliskih usporedbi, The Fall su svijet za sebe, čak i kad (malo) zvuče kao The Stooges jer , naime, obrađuju The Stooges, odnosno njihovu malo poznatu „Cock In My Pocket“ ovdje nazvanu „Stout Man“.

Pred nama je 11 u isto vrijeme vrlo slušljivih i vrlo čudnih pjesama, istovremeno nekako ugodnih i  na neki način uznemirujućih. Mark E. Smith i The Fall su i nakon svih ovih godina ostali glasni i opasni, nadahnuti i svojeglavi.  Da je John Peel i dalje među živima, ne bi bilo sumnje oko toga koji mu je bend (i dalje) najomiljeniji. Jer, sve je tako drugačije i sve je ostalo isto.

Komentari

komentara