The Hunting Dogs sjajan je hrvatsko-talijanski duo koji čine poznata riječka jazz glazbenica Alba Nacinovich (glas, harmonizer, gitara, perkusije, live looping) i njezin kolega iz Trsta Marco Germini (klavijature, modularni sintisajzer, perkusije, semplovi, live looping).

Dvojac čija je suradnja započela 2013., u Rijeci je dosad nastupio samo dvaput. Treći koncert pred riječkom publikom imat će u petak u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, u sklopu programa Noći muzeja. Koncert će početi u 21 sat, a ulaz je slobodan.

Što pripremate za nastup u MMSU-u?

– Naš specifični spoj popa, elektronike i improvizirane glazbe. Mnogo instrumenata, plus live looping i live electronics, tehnike nasnimavanja i prerade zvuka uživo. Svirat ćemo pjesme s EP-a »Out To Hunt« i nadolazeći singl, a bit će i »insajderskih« trenutaka jer ćemo predstaviti nekoliko tek nastalih kompozicija.

Spomenuli ste novi singl koji najavljuje vaše drugo diskografsko izdanje. Možete li nam otkriti nešto više o singlu, kao i o albumu?

– Nešto žešće novo izdanje najavljuje singl »Synchronizing Cravings« (»Usklađujući žudnje«). Češće sviram gitaru i češće gazim po papučici distorzije pa su uz Marcovo electro-umijeće prisutniji i moji rock korijeni. Od početka smo nastojali elektroničke zvukove činiti što više »bio« i »organic« pa smo za ovu priliku u studio pozvali i vrsne jazzere Jana Sturialea (gitara) i Igora Checchinija (bubnjevi) da duetiraju sa samplovima. Singl još nije objavljen pa ga se može poslušati jedino uživo. Pratit će ga videospot profinjeno pikantnog scenarija koji je realizirao talijanski režiser Cristian Natoli, čija su djela nagrađivana u Europi i SAD-u i ušla u selekciju festivala David di Donatello.

 

»Identitet« i »scena«

Bit će vam ovo tek treći nastup u Rijeci. Kako to da vas tu nismo imali prilike češće poslušati?

– Imam osjećaj da u Rijeci i Hrvatskoj općenito nedostaje onih manjih klupskih koncerata. Postoji živa glazba u lokalima koja se svodi na cover bendove koji moraju udovoljavati »mušterijama« i postoje velike pozornice/festivali. Između tih ekstrema gotovo pa pustoš. Taj međuprostor meni nedostaje ne samo kao glazbeniku, nego i kao slušatelju, pa i kao građaninu, jer upravo u tom prostoru se razvijaju tzv. »identitet« i »scena«. Zbog takve situacije prođe dosta vremena dok se u Rijeci za autorski projekt poput The Hunting Dogs ponovo ukaže pravi kontekst. No, hajde, barem vam ne stignemo dosaditi.

The Hunting Dogs

Dva dana ranije svirate u Zagrebu. O kakvom nastupu se radi?

– Nakon što je nedavno počastio hrvatsku publiku koncertom Jojo Mayer & Nerve, organizator Big Yellow House ovog puta dovodi njujorški dvojac We Are Dark Angels koji, između ostalog, potpisuje glazbu za film Paula Schradera »Dog Eat Dog« i pjesmu »Lately« za soundtrack serije »Pravi detektiv«. Mi smo pozvani da upotpunimo program uz zagrebački bend NO!Mozzart koji predstavlja album »StraightFromTheBalkans«. Čast nam je što su nas Big Yellow House i njihova izdavačka kuća progressivecrew.com uvrstili među svoje glazbenike jer se radi o beskompromisnom pokretu koji Hrvatsku ne smatra premalom za inovativnu glazbu.

Svoju glazbu žanrovski opisujete kao electro-shocked pop. Što se sve krije pod tom odrednicom, i koliko se, i je li se, vaš stil mijenjao tijekom godina?

– Skovali smo taj termin jer se u suštini radi o pop pjesmama, samo što tu i tamo eksplodiraju. To nas i dalje veseli pa ne mijenjamo stil, samo kablove promijenimo.

 

Baza u Rijeci

Možete se pohvaliti popriličnim međunarodnim uspjehom. Gdje ste sve svirali; koji nastup posebno pamtite?

– Jedan od prvih nastupa bio nam je na Arezzo Wave Festivalu pred 6000 ljudi, prije Kadebostany i Elio e le storie tese, jako lijepo. Karlovačko RockOff u Zagrebu je bio isto posebno uzbuđenje. Najrazuzdaniju publiku imali smo u Big Yellow House na Pagu gdje su gotovo pa plesali po stropu, a odličan Sajeta festival na rijeci Soči pamtimo i zbog toga što je Marcov modularni synth, zbog vlage, štogod on svirao, proizvodio jednu te istu notu.

Kao stažem mlad bend osvojili ste nagrade Sing Happy with Brooks i Nagradu za glazbenu inovativnost na Karlovačko RockOffu. Koliko su vam ta priznanja bila »vjetar u leđa«?

– Svaki festival za neafirmirane bendove je bitan. Dopreš do nove publike, do medija, do uvijek potrebnih financijskih sredstava, povežeš se s kolegama, onim neafirmiranim i onim afirmiranim koji sjede u žiriju. Evo na primjer, Yaya i Mrle javno preporučaju The Hunting Dogs (Hvala i – na guest-listi ste)!

The Hunting Dogs/Marko Gracin

The Hunting Dogs/Marko Gracin

S obzirom na to da vi živite u Hrvatskoj, odnosno Engleskoj, a Marco u Italiji, kako i kada stvarate, vježbate, snimate?

– Italija mi je oduvijek prirodno usmjerenje – bliža nam je od Zagreba, a materinji jezik mi je talijanski. Tamo sam završila akademiju i ostvarila vrijedne suradnje; osim The Hunting Dogs, tu su projekti s pijanistima Francescom De Luisom i Glaucom Venierom, ECM glazbenikom nominiranim za Grammy. Tako da svakog tjedna idem »preko«, predajem jazz i moderno pjevanje i stvaram, vježbam, snimam s tim divnim glazbenicima koji su jedan od razloga zašto mi je draže svoju »bazu« imati u Rijeci nego u Londonu.

 

Iskustvo iz Londona

Vi ste se nedavno vratili iz Velike Britaniji. Možete li nam otkriti više o tome?

– U Londonu sam bila na praksi! Svirala sam stalno s duom Alba&Leo, okusili smo entuziastične reakcije londonske publike, upoznali istaknutog producenta Gerrya Divera s kojim dovršavamo album, surađivali s glazbenicima s kojima nastavljamo koncertirati, primljena sam u The Rattle, jedinstveni inkubator koji povezuje glazbenike, producente i tech developere čiji osnivači dolaze iz MIT-a i Abbey Road Studija… Mnogo toga smo posijali i te suradnje planiramo razvijati i dalje.

Kao što ste spomenuli, vi ste i članica dua Alba&Leo. Djeluje li i Marco u još nekim sastavima?

– Marco je skladatelj filmske glazbe te vodi sastave Silenziosa Orchestra i Exploding Plastic Inevitable, hommage Lou Reedu. Hrvatskoj publici koja ga je upoznala kao electro čudaka bit će zanimljiv podatak da vodi i folk bend Zona Franka u kojem svira – harmoniku!

 

Komentari

komentara