Matija Habijanec je jedan od najvećih kantautora u Hrvatskoj. Matija je The Marshmallow Notebooks. The Marshmallow Notebooks je i ime njegovog zadnjeg albuma.

Glazbeni kritičari ocijenili su ga ovako: »…jedan od najljepših hrvatskih albuma svih vremena (Goran Pavlov, Pot Lista), …remek-djelo iz spavaće sobe (Vedran Harča, Rolling Stone), … jedan od albuma koje vrijedi imati na vinilu (Zlatko Gall, Slobodna Dalmacija), …kreativna špica ne samo ovdašnje nego i inozemne indie-pop i lo-fi produkcije (Aleksandar Dragaš, Jutarnji list)«. Matija Habijanec je dobri duh tajnih koncerta što se ljeti održavaju u zagrebačkim parkovima, čovjek s gitarom, zvijezda čiji sjaj otkriva poziciju jednog nevelikog glazbenog svijeta neokaljanog kompromisima s producentima i publikom.

– Moje pjesmice su na neki način stranice dnevnika. Ništa im neće nedostajati ako ostanu u mojem mozgu, prstima i, da budem skroz ljigav, u mom srcu. Previše mi znače da bih dopustio da itko ima ikakve službene veze s njima, govorio je prije dvije godine u pero ovom autoru, upravo povodom izlaska albuma The Marshmallow Notebooks.

Melankolija sunshine

Kao što možete zaključiti iz recenzija, album je postigao priličan uspjeh, nakon kojeg se za Matiju Habijanca ništa nije promijenilo. Prvi album, točnije kazetu snimio je kao sedamnaestogodišnjak, 1997. godine u Krapini. Otad je snimio petnaest albuma i odsvirao na stotine koncerata. Počelo je s fanzinima. Napišeš fanzin, snimiš kazetu sa svojim starima i pošalješ to nekom poštom u Dubrovnik, Split, Zadar, Zagreb… U zamjenu za 15 kuna. Nije trebalo dugo da stvar postane ozbiljna. Svaka bolja gatara u talogu kave mogla mu je vidjeti gitaru. Zvijezda je rođena onog trenutka kad je poslao prvu kuvertu i u kuverti nacrtane generacijske novine i kazetu s vlastoručno nacrtanim omotom. Rastao je sa svakim album i narastao za glavu viši od prosjeka.

Najljepše ime toj vrsti glazbe koju Matija svira dala je jedna njegova prijateljica. Melankolija sunshine. To je ono kad vam Marshmallow u uvodnoj pjesmi zadnjeg albuma pjeva: »So I’ll start worrying about it all / ’cause every little thing’s gonna go wrong. / Every little thing…«, a vi se svejedno smješkate i drago vam je što niti jedna mala stvar neće biti »all right«, kako je to obećavao Bob Marley. Ništa neće biti u redu, ali spas je tu, pri kraju albuma, u pjesmi o posljednjem turistu u gradu: »I was cooking for one. / I was drinking for two. / I was trying for three. / I was caring for none. / I was talking with trees. / It was ever so fun…«.

Novi no-business

A između početka i kraja stislo se toliko pametnih, lijepih i skladnih stihova koliko ih niste čuli na svim kantautorskim albumima snimljenim u posljednjih pet godina u Hrvatskoj zajedno. Kako reče Zlatko Gal, u pitanju je jedan od albuma koji vrijedi imati na vinilu i – možete ga imati na vinilu. Pitate li se tko je izdavač te ploče, imajte na umu da je Matija sam svoj majstor, da mu njegove pjesme previše znače da bi dopustio da netko ima bilo kakve službene veze s njima. Odgovor je jasan: ploču je izdao sam. To mu je novi no-business. Matija Habijanec je čudo, nasmijano čuđenje u svijetu.

 

 

 

Komentari

komentara