The Strange, friški dobitnici prve novinarske, glazbene nagrade Rock&Off u kategoriji izvođač godine, te kandidati za nagradu IMPALA – europski nezavisni album godine, održat će u Dnevnom boravku 16. veljače zagrijavanje za riječki koncert 23. veljače u Pogonu kulture gdje će predstaviti hvaljeni album »Echo Chamber«. Prilika je to za razgovor s Lukom Benčićem, frontmenom My Buddy Moosea, a koji s The Strangeom svira već godinama.

Friški ste dobitnici prve novinarske, glazbene nagrade Rock&Off u kategoriji izvođač godine. Tek ste se vratili a već izvođači godine?

– Da, to je vrlo laskava nagrada, pogotovo zato što je izbor na novinarima koji u kontinuitetu prate hrvatsku glazbenu scenu i iznimno nam je drago nam da su glasači prepoznali to što radimo. Puno smo truda uložili u album, pažnja je posvećena svakom najsitnijem detalju, produkcija je stvarno na najvišem nivou i u konačnici to se isplatilo. Osobno, nisam neki pobornik glazbenih nagrada jer smatram da je glazba nešto što se ne bi trebalo mjeriti i međusobno utrkivati, ali Rock&Off u Tvornici doživio sam kao jedan krasan glazbeni tulum na kojem su se okupili bendovi koji se međusobno znaju i poštuju, no rijetko kada imaju priliku biti svi na istom mjestu u isto vrijeme. Iako The Strange albuma nije bilo dosta godina, nemam dojam te pauze o kojoj se govori jer smo pjesme tog benda redovito svirali na koncertima Bambi Molestersa, kad bi se priključio Chris Eckman, a i drugi bendovi u kojima smo svirali te i dalje sviramo cijelo vrijeme su aktivni, tako da imamo puno kilometraže u nogama.

Boost za proboj

Ovih dana stigla je i vijest o nominaciji za nagradu IMPALA – europski nezavisni album godine. Znači li ta nagrada i probitak na šire tržište?

– Iskreno, nisam imao pojma da smo uopće u igri za tu nagradu, prva vijest mi je bila objava na Facebook stranici Glitterhousea koji je naš izdavač za Europu. IMPALA funkcionira kao mreža europskih nezavisnih izdavača u koju su odnedavno uključeni i izdavači s područja bivše Jugoslavije, tako da je ta nagrada i zamišljena kao boost za proboj na šire međunarodno tržište. Koliko će to imati efekta u ovom trenutku, ne mogu predvidjeti, ali definitivno ne može odmoći. Opet, ponavljam, drago nam je da netko prepoznaje naš rad, kako u Hrvatskoj tako i izvan hrvatskih granica.

Mare MILIN

Uostalom, »Echo Chamber« će putem izdavačke kuće Glitterhouse Records izaći i na međunarodnom tržištu?

– Da, album izlazi na Glitterhouseu 22. veljače i to je dosta bitna stvar za The Strange. Glitterhouse je, što se tiče americane i srodnih žanrova, najjača europska izdavačka kuća. Zahvaljujući njima, Europa je upoznala brojne sjajne američke bendove i singer/songrwritere, oni su, uostalom, bili i prvi europski izdavači Sub Pop bendova kao što su Nirvana, Mudhoney i slično. Odigrali su nevjerojatno važnu ulogu za čitavu tu scenu. To što oni izdaju The Strange automatski podrazumijeva i vidljivost prema međunarodnim glazbenim medijima, a nadamo se samim time i više svirki izvan granica Hrvatske.

Prirodni izbor

Uoči objave drugog albuma, The Strange je dosta promijenio postavu? Nažalost, prethodila je i vijest o razlazu The Bambi Molestersa, koji su bili stalni postav The Strangea?

– Da, to se dogodilo tijekom završnog dijela procesa rada na albumu, par mjeseci uoči objave. U radu na »Echo Chamber« sudjelovali su kompletni The Bambi Molesters, potom Chris Eckman, saksofonist Ozred Žnidarić, trubač Andrej Jakuš i ja, a u međuvremenu je došlo do toga da su otišli Lada, Hrvoje i Dinko iz Bambija. U razloge ne mogu ulaziti, mislim da je to stvar unutarnje dinamike benda Bambi Molesters, što se onda odrazilo i na The Strange. Ali, Chris, Dalibor, brass sekcija i ja smo ostali, što je ukupno pet od osam članova. Uskočio je ostatak My Buddy Moosea koji su dio te neke proširene glazbene obitelji, svi se dobro znamo i puno smo svirali zajedno. To je bio nekakav prirodni izbor.

Luka, vi ste bili zapravo kotačić koji je povezao The Strange s vašim matičnim bendom My Buddy Moose s obzirom da ste godinama svirali s Bambijima? Kako ste osobno doživjeli raspad Bambija?

– Ne volim na sebe gledati kao na neki kotačić, mislim da je to bio nekakav prirodni tijek stvari. Uzimati nekakve session glazbenike ili nepoznate ljude u bend, nakon odlaska ritam sekcije i gitariste, nije bila opcija. Kada su Lada, Hrvoje i Dinko objavili da neće dalje s The Strangeom, razgovarali smo što napraviti i Chris i Dalibor sugerirali su da pitam ostatak My Buddy Moosea da nam se pridruži. To je bilo jedino rješenje i da Jasmin, Pišta i Matko nisu pristali, ne vjerujem da bi The Strangea danas bilo. Chris je nastupao s MBM, producirao nam je album, kao i Dalibor koji je s nama u priči od početka, još od 2005., puno smo puta dijelili pozornicu, žanrovski smo bliski, volimo praktički istu muziku i dobro smo znali kako svi skupa dišemo, da je to realna opcija i da će to zvučati dobro. Već na prvoj probi to se i potvrdilo u praksi. Naravno, žao mi je što su se Bambiji raspali. S njima sam svirao osam godina, putovao, dijelili smo kombi i hotelske sobe, bili smo jako dobri prijatelji. Ali, razlaz njih četvoro je nešto na što, čini mi se, ja osobno nisam mogao utjecati.

Denis LOVROVIĆ

Sva tri benda u suštini su žanrovski vrlo slična, no nikad niste zajedno podijeli pozornicu?

– Jesmo, u više navrata, iako nije baš bilo koncerata gdje smo službeno nastupali kao Bambi Molesters, The Strange i My Buddy Moose. Ali, MBM i The Strange zajedno su svirali u Vintage Industrial Baru, kada je i donesena odluka da se radi »Echo Chamber«, svirali smo skupa svojevremeno i u Točki u Rijeci, negdje krajem 2005., a MBM i Bambi Molesters nastupali su zajedno ne znam ni sam koliko puta. Na dosta tih koncerata bio je i Chris koji bi se pridružio Bambijima pa bi odsvirali nekoliko The Strange stvari. Uvijek bih na takvim svirkama imao dojam da smo kao neki Rolling Thunder Revue bend, putujući cirkus, i to je bio format koji me jako veselio.

Važna je kemija

Kako izgledaju probe The Strangea? Nije baš lako okupiti se na istom mjestu s obzirom na to da živite u različitim gradovima?

– S obzirom da svi sviramo već desetljećima, nije nam, srećom, potrebno puno probi gdje ćemo biti svi zajedno u isto vrijeme. Baze smo prošlog ljeta uvježbali nas četvero iz My Buddy Moose u Rijeci, a u par navrata došao bi Dalibor pa smo sve skupa prošli. Sva osmorica okupila smo se na probama nekoliko puta u Zagrebu i već je od prvog takta to zvučalo sjajno. Išlo je vrlo glatko i svi smo odmah rekli »to je – to«. Kemija je bila tu, a to je najbitnije. Ništa manje od toga nismo ni očekivali. A dalje, koncerti odrađuju svoje.

The Strange

A što se zbiva s My Buddy Mooseom?

– My Buddy Moose konstantno radi na novim pjesmama, već ih imamo dovoljno za dva nova albuma i čekamo trenutak da uđemo u studio i to snimimo. I dalje smo u istoj garaži na Bulevardu, okupimo se par puta tjedno, družimo se i sviramo. Tako to ide već 20 i više godina, još od vremena dok MBM nije ni postojao. U ovoj fazi karijere, nakon 14 godina benda, nemamo više puno očekivanja, puno smo toga prošli i napravili i jednostavno uživamo u svakom trenutku. Super nam je i sve što se događa sa The Strangeom, svirki ima i bit će ih, tako da smo jako zadovoljni sa samima sobom.

Komentari

komentara