Rock’n’roll nije nuklearna fizika, uzmeš tri riffa, dodaš refren, solažu i to je to. Tako je oduvijek bilo, od Chucka Berryja do Ramonesa, od New York Dollsa do Stonesa. Thee Melomen možda jesu iz Zagreba, ali njihova srca i glave su daleko u New Yorku i Londonu sedamdesetih i s religijskim žarom se unose u lice pomodnim suvremenim glazbenim žanrovima – tako stoji u najavi koncerta zagrebačkog Thee Melomena, osnovanog 2014. godine, a sastavljeni od melomana, ili u prijevodu s grčkog pasioniranih ljubitelja muzike.

Nakon uspješno objavljenog prvog singla »Chinatown«, bend je u siječnju 2016. izbacio istoimeni EP album, da bi nakon singla »Disappear«, u prosincu 2018. godine izdali istoimeni album koji je svjetlo dana ugledao i na vinilu. Prilika je to za kraći razgovor s Mislavom Kurspahićem.

Krajem 2018. objavili ste album »Disappear«, koji je onda početkom ove godine dobio i svoje vinilno izdanje. Zadovoljni konačnim rezultatom?

– Više nego zadovoljni. Naš prvi album »Chinatown« izašao je početkom 2016. u DIY izdanju na digitalnoj platformi i u obliku CD-a. U periodu nakon toga, nabrijani brojnim koncertima i novonastalim pjesmama, odlučili smo se na proljeće 2018. snimiti i izdati novi album »Disappear«. Izdan je u digitalnom obliku, a potom i na vinilu za izdavačku kuću iz Ljubljane Martin’s Garage Records. Album je snimljen u Podroom.studiju u Zagrebu u produkciji našeg frenda Dražena Gavrilovića.

Old-school underground

Album je naišao na odobravanje kritike, kako stojite s publikom?

– Da, super nam je sjelo puno dobrih kritika albuma kojima se uopće nismo nadali, budući da smo prilično old-school nazovi underground muzika. Posebno bih izdvojio i jedan događaj na Facebooku, kad nam je jedan lik iz Amerike, koji je ustvari rock novinar i voditelj jedne garage rock emisije, oko nove godine poslao preko messangera poruku: Love your new album!! Dobili smo i dobar feedback od publike za novi album, to smo skužili na našoj zagrebačkoj promociji u klubu Močvara, a pogotovo na nastupu u klubu Vintage Industrial Bar pred koji tjedan, gdje smo bili predgrupa Jonu Spenceru i Hitmakersima. Velik broj ljudi došao je već na naš nastup i uzvratio nam velikim pljeskom nakon svake pjesme. Pali smo na dupe… Do sada smo gotovo uvijek i svugdje na svirkama imali dobar feedback, pa vjerujem da će se ista stvar nastaviti bez obzira sviramo li ispred manje od deset ljudi ili pred više stotina.

Priča oko benda počinje 2013. Sve je, Mislave, krenulo od vaše »misije« da osnujete novi bend?

– Kao misionar s novom idejom, u zimu 2013. okupio sam dva člana bendova u kojima smo već prije svirali zajedno: Vedrana Cesareca na glavnom vokalu i gitari, Ivicu Babića na solo gitari, a dosjetio sam se i bubnjara kojeg sam nedavno upoznao – Vedran Majstorović. Nas četvero sjeli smo na piće, ugodno proćaskali, a onda puni nade odmah dogovorili prvu probu, čime je krenula ova rokenrol misija.

Opredijelili ste se za engleski. Zašto?

– Pisanje tekstova na engleskom jeziku – pogotovo od autora praktički svih tekstova Vedrana Cesareca – preuzeto je iz prijašnjih bendova u kojima smo svirali. Jednostavno se taj jezik uklapa u naš stil muzike, zvukom i riječima kojima opisujemo nešto. Naravno, nitko od nas nije protivnik korištenja hrvatskog jezika u tom stilu i respektiramo mnoge domaće tekstopisce, ali smo jednostavno ostali u svojem filmu.

Furamo naš film

U jednoj od recenzija albuma stoji da »postoji ‘zatajena’ scena stilski i estetski profiliranih i kvalitetnih izvođača koji ne nalaze put do šire publike«. Slažete li se?

– Slažem se s time što je rekao legendarni rokenrol kritičar u svojoj recenziji – sa svojom muzikom se definitivno ne možemo uklopiti u ukus šireg kruga publike, jer se ne uklapamo u mainstream okruženje na ovim prostorima i to bez obzira na jezik, no na svu sreću postoji još uvijek mali broj ljudi kojima se sviđa naš film i koji nas motiviraju da bar nekako sviramo po malim klubovima i festivalima. Isto tako nam je drago da možemo povremeno otići u inozemstvo, na vlastitu inicijativu i uz pomoć ljudi koji imaju kontakte organizatora, budući da nemamo booking menadžera.

Thee Melomen

Zanimljiva je kombinacija izdanja, album je isprva izašao na digitalnoj platformi, a potom i na vinilu. Je li to zapravo odlična kombinacija? Digitalno za širu publiku, a vinil za znalce?

– Da, izlazak albuma na vinilu cilja na sladokusce muzike kao u stara vremena, i kako je popularnost slušanja vinila porasla u zadnjih nekoliko godina, ostvarila nam se želja staviti album i na vinil kao posebnu priču s zvukom, coverom i ostalim stvarima, pa neka ga kupe ljudi kojima to iskreno paše, pored uobičajenog izlaska na digitalnim platformama. Važno je naglasiti da je art dizajn omota napravio Darko Kujundžić, a fotografije Josip Bolonić. Master za vinilno izdanje odlično je napravio Pavle Miholjević.

S kim ste sve surađivali na albumu, ima tu nekih glazbenih prijatelja i poznanika?

– Surađivali smo s Tomislavom Žalcem, mojim frendom i kolegom iz benda Erotic Biljan and his Heretics, a koji je odsvirao usnu harmoniku na tri pjesme, s mojom dragom Zvonkom Obajdin, frontwoman benda Svemir i Sjeverozapad, a koja je odsvirala električne klavijature na pjesmi »Disappear«, a tekst za pjesmu »Secret Double Agent Girl« napisao je legendarni nezavisni izdavač i muzičar Zdenko Franjić.

Jedinstveni 7” vinil

Zanimljivo je da ste kao jedan od tri benda s Balkana u odabiru legendarnog muzičara Mikea Watta, uvršteni na 7“ ploču »Balkans Pedro Four Way« izdanu za Record Store Day 2017. godine.

– Cijela ideja u vezi te 7“ ploče nastala je preko mog frenda Stanislava Žabića, kao dobrog poznavatelja bendova s područja Balkana, stanovnika Clevelanda, kreatora i voditelja emisije Little Lighthouse. Naime, Stanislav zvan Žaba, dao je ideju svom starom frendu Mikeu Wattu da izda jedinstveni 7” vinil sa svojim bendom Secondmen iz San Pedra i preostala tri benda da budu iz tri različite države na Balkanu, a koje osim geografije povezuje nasljeđe punk-rock i post-punk tradicije. Predložio mu je da posluša i nas iz Hrvatske, pa da nas uvrsti ako smo mu zanimljivi. S obzirom na to da je jedna od mojih baka iz Komiže na otoku Visu i da automatski imam rođaka u San Pedru, uspjeli smo se ubaciti… hahaha. Početkom ove godine Mike Watt nas je pozvao da budemo jedni od gostiju muzičara s Balkana u njegovoj radio streaming emisiji The Watt from Pedro Show, pa smo opušteno i uz zajebanciju nas trojica popričala s njim o našem novom albumu koji je sa zadovoljstvom pustio u eter te općenito o muzičkom životu.

Kako ide promocija albuma, planirate li skočiti do Rijeke?

– Nakon promocije u Zagrebu, dogovaramo je po klubovima u blizini – dogovorena je Ljubljana 27. travnja u Orto baru, a zatim slijede ostale svirke koje smo za sada uspjeli dogovoriti, primjerice Prag i Berlin u svibnju. Fakat nam je iskreno baš želja doći odsvirati promociju u Rijeci i nadam se da ćemo uspjeti uhvatiti neko mjesto i priliku.

Heretici marljivo rade

Što ima s Erotic Biljanom i Hereticima?

– Drugi familijarni bend kojeg predstavljam i u kojem sviram svoju bas gitaru redovno imaju probe, rade na novim pjesmama i imaju već dogovorene koncerte u Hrvatskoj u kolovozu, a zatim nadalje u Sloveniji i Njemačkoj.

Komentari

komentara