Ove subote Palach ponovo predstavlja program StoneRizacija koji u rijeku dovodi hvaljeni bjelovarski rock bend Them Moose Rush koji će pokazati Riječanima kako se praši izuzetan progresivni rock.

Iste večeri prije bjelovarskih rockera nastupit će talijanski bend Rudhen i eksperimentalni kreativci riječkog podzemlja Wuna.

S bjelovarskim bendom upoznao nas je gitarist i pjevač Nikola Runjavec.

Predstavite nam se ukratko?

– Mi smo prog noise pop rock trojka koja sve slobodno vrijeme i energiju sa zadovoljstvom ulaže u bend. Imamo super kemiju, volimo se, i okupili smo dobru ekipu koja s nama usko surađuje. Imati dugoročno bend je kao ljubavna veza ili obitelj. Treba puno ulagati, puno kompromisa, ali ako je svim članovima iskreno stalo i doprinose, isplati se višestruko.

Što može očekivati riječka publika?

– Sat vremena rešetanja dinamičnom i jedinstvenom rock muzikom, a možda i bude dobar vokal ako ozdravim do subote.

U Rijeku dolazite s novim materijalima. Kako biste ih opisali?

– Za nas je to već stari materijal jer brzo radimo nove pjesme. A album »Don’t Pick Your Noise« se može ukratko opisati kao catchy i zabavan mjuzikl s glumcima i radnjom koje sam smišljaš dok ga slušaš. Za mene je taj album kao neki kraći film s hrpom emocija i…

Svoje albume snimate uživo, zašto?

– Zapravo smo sve do sad, osim DPYN-a snimali uživo, pa smo tu shvatili što sve dobivamo i gubimo. Ukratko, uživo je snimanje puno brže, odradimo ga za 2 dana i onda mix isto tako je malo jednostavniji jer si limitiran u poliranju zvuka i baviš se samo kreativnim mixanjem, a to nam je odgovaralo financijski i logistički sve do DPYN-a. Za DPYN smo si uzeli vremena i kroz 3 mjeseca se povremeno pojavljivali u studiju i laganini bez stresa igrali se s ozvučavanjem, nasnimavanjem gitara, najboljim zvukom bubnja i raznim audio perverzijama.

Kombinirate moderan i retro zvuk. Tko su vam uzori?

– Odgovorit ću u osobama jer je u bendovima postalo dosadno. Od poznatijih više manje svi bendovi i projekti Chris Cornella, Mikea Pattona, Johna Frusciantea, Omara Rodrigueza Lopeza, Josha Hommeija, Roberta Planta, Freddie Mercuryja i Gwen Steffani.

Od manje poznatih, sjajni umjetnici su na primjer Eric Nally (ali samo faza u Foxy Shazam), Niko Potočnjak (čije ime se svi bojimo izgovoriti i bude nam svima malo nelagodno na njegov spomen, ali tip je stvarno višestruko zanimljiv).

Chris iz Pregnant Whale Paina i svi momci iz The Mother’s Cakea. Uglavnom, to se stalno mijenja jer stalno otkrivam i upoznajem neke nove, pogotovo jer sad dobivamo hrpu zanimljivih recki iz inozemstva gdje se podvlače interesantne paralele i onda krećem istraživati i naletim na sjajne bendove.

Imate neobično ime. Kako ste ga i zašto odabrali?

– Them Moose Rush je anagram od The Mushrooms. The Mushrooms je tad bilo zauzeto od stotine bendova, pa se naš Branimir igrao slovima, došao do nečeg polu smislenog i svima nam se jako svidjelo. Imamo dosta problema s imenom jer većina ljudi ga ne zna dobro izgovoriti, čak i u inozemstvu, ali mi ga baš volimo i kažemo za sebe iz zezancije da smo neizrecivo dobar bend.

U samo četiri godine snimili ste već tri albuma. Mislite li nastaviti u istom ritmu?

– Zapravo su to dva kraća EP-a od po 5 pjesama. Prvi album je jedva album jer ima samo sedam pjesama, i tek sad ovaj zadnji je pravi tzv. dugosvirajući album s 11 pjesama. Svakako pokušavamo ubrzati ritam. Život je kratak, a bend nas pokreće da ga iskoristimo maksimalno.

Finalisti ste Europavox coaching programa putem kojeg ćete se predstaviti na Europavox festivalu u francuskom Clermond Ferrandu. Što vam to znači? Biste li u budućnosti voljeli nastupati isključivo u inozemstvu?

– Svakako cijenimo bilo koju priliku da se predstavimo što više ljudi, a to je upravo to. Voljeli bismo što više nastupati u inozemstvu samo radi toga jer je Hrvatska malo tržište, posebno za »posebnu« muziku kao što je naša. Svakako bismo voljeli napraviti odmak od Hrvatske jer smo u relativno kratko vrijeme već odsvirali sve relevantne festivale i klubove i upoznali scenu, ali možemo primijetiti da nema neke razlike u našoj i inozemnoj publici po intezitetu reakcija na bend, osim što je vani to količinski pomnoženo s 1000 i u Njemačkoj imaju hrpu više para za kupnju merchandizea i pogotovo festivali bolje plaćaju bendove.

Komentari

komentara