Kakva je trenutačno situacija? Je li na vidiku rješenje što se tiče ugostiteljskog dijela? Što je s izolacijom i hoće li se opet svirati? Sve su to pitanja vezana za Palach, kultni riječki klub u Kružnoj koji je odgojio generacije i generacije ne samo Riječana, koja se cikliči ponavljaju već desetljećima.

O Palachovoj sadašnjosti i budućnosti razgovarali smo s pročelnikom za kulturu Grada Rijeke Ivanom Šararom, te koordinatorom za programe u Palachu Saveza udruga Molekula Vanjom Kauzlarićem Ličom.

Nakon jučrašnjeg intervju sa Šararom, danas čitajte što je odgovorio Kauzlarić.

Koliko vama kao udrugama koje sudjeluju u osmišljavanju programa, znači prostor kao što je Palach?

– Nama kao udruzi koja upravlja programom Palacha u ime SUM-a ali i ostalim udrugama u savezu taj prostor je vrlo bitan. Od toga da smo emotivno vezani za klub u kojem smo proveli svoju mladost kao i velika većina naših sugrađana, konačno sami biramo programe bez ugostiteljskog i bilo čijeg filtriranja, do toga da se našoj udruzi Ri Rock klub nalazi u trogodišnjem strateškom planu utkan u veliki broj aktivnosti koje ćemo raditi u naredne tri godine.

Ako se ne bude moglo svirati zbog probijanja »buke«, koliko vam to mijenja planove?

– U svakom pogledu zabrana sviranja bi nam bila veliki hendikep jer nećemo moći odraditi niz glazbenih događanja za koje nam je odobren novac gradskog Odjela za kulturu, koji se doduše naravno još nije počeo isplaćivati, te od Ministarstva kulture koji je već isplaćen.

Kako »poboljšati« program Palacha?

– Moja ideja nakon što sam u srpnju prošle godine došao na mjesto koordinatora programa je bila da uz glazbene i ostale programe koji se događaju u večernjim satima znatno poradimo na dnevnom programu kao što su raznorazne radionice koje smo htjeli pokrenuti u klubu. Željno smo čekali pokretanje natječaja u sklopu Europskog socijalnog fonda koji su nažalost kasnili većinom zbog promjene vlasti u državi. Trenutno sudjelujem u pisanju jednog takvog projekta koji ako prođe pretvorit će Palach u coworking prostor za radionice organizacije i produkcija festivala i ostalih evenata, audio radionice, radionice svijetla i vizualizacija, foto i video te radionica grafike i dizajna. Tako da svi ostali programi idu bez obzira na sve, ali činjenica je da Palach bez rock koncerata neće više neće biti onaj pravi Palach.

Postoji li neki drugi model po kojem bi se sretnije riješilo sad već desetljećima dugo pitanje Palacha?

– Što se buke tiče sanitarni inspektor kaže da bi se taj problem riješio sistemom zatvorene kutije unutar prostora. Pitanje je ima li grad novaca i želi li ga ulagati u taj prostor, mada je po sporazumom od 20. siječnja 2014. to dužan. Bilo je nekog govora i o skraćenom vremenu za koncerte do ponoći na što bi mi čak i pristali uz tri-četiri iznimke godišnje i unatoč tome što naši posjetioci uglavnom ne vole rane svirke. Trenutno do nas ne dolaze nikakve informacije glede rješavanja ovog problema, a da i ne govorim da još nije raspisan niti natječaj za novog ugostitelja. Pitanje je tko će se javiti za ugostitelja u klubu koji ima toliko neriješenih problema i komplikacija.

Kako ide suradnja sa Studentskim kulturnim centrom?

– Suradnja sa SKC-om i njihovim predstavnikom Zoranom Baljkom je više nego korektna i tu nemam puno što za reći, prisutan je na većini naših sastanaka i pokušaja rješavanja problematike unutar kluba.

A s Gradom?

– Što se Grada tiče, puno smo pričali s pročelnikom Šararom o problemima u Klubu i oko njega. Ono što ne valja je to što se nakon te priče jako sporo ili nikako rješavaju problemi, a njih ima i previše. Od onih starih kao što su dugovi Grada za odrađene programe u 2015. za koju nismo još dobili ni odgovor na naš izvještaj, do problema s bivšim ugostiteljem Kristofer.doo koji su imali plan izbaciti savez udruga iz Palacha i koji su, bez našeg znanja 8. svibnja zatvorili vrata kluba pod izlikom preuređenja prostora neobavjestivši nas koji smo im tamo do tada radili veliku većinu programa. Tu su i problemi sa susjedima oko buke, toliko da sada dolazi u pitanje provedba nekoliko glazbenih projekata za koje su, kao što prije rekoh, odobrena sredstva i na kraju pod upitnik je dovedeno i 38. izdanje Ri Rock festivala. Tako da kad vidite sve ove probleme izgleda da smo u nekom začaranom krugu i stalno idemo jedan korak naprijed pa četiri nazad.

Postoji li neki drugi model po kojem bi se sretnije riješilo sad već desetljećima dugo pitanje Palacha?

– Dosada smo vidjeli tri modela upravljanja. Prvi je bio od samog osnutka u bivšoj državi gdje su Palachom upravljali studenti odnosno svojevrsna studentska organizacija. Nakon osamostaljenja imamo model gdje je klub dat u zakup privatnicima. I na kraju, ovaj model kombiniranog upravljanja gdje savez udruga upravlja programom, a ugostitelj šankovima. Po mom mišljenju ovaj prvi model se pokazao najuspješnijim. Jest da su to bila neka druga vremena. Tadašnje organizacije studenata vidim kao preteče današnjih civilnih udruga. Način kada se novac zarađen od šankova prelijeva direktno u program čini mi se najednostavnijim i najefikasnijim. Međutim, teško mi je zamisliti da privatnik ugostitelj kojem je u prvom planu vlastiti profit može sudjelovati u takvom modelu. Potvrdu za to daje nam i primjer zadnjeg zakupca ugostiteljskog prostora. Ljudi iz Kristofer d.o.o čini mi se da nisu shvatili koliko je Palach bitan za Rijeku i Riječane te da nije isto imati klub u Zagrebu i Rijeci. Nisu se prilagodili riječkom mentalitetu i načinu razmišljanja zamišljajući Palach kao još jedan ušminkan prostor za komercijalne djelatnosti s tek pokojim povremenim izletom u svijet alternative.

Jeste li u Savezu razmišljali preuzeti i ugostiteljski dio? I bi li to bilo jedno od riješenja?

– Savez je u svrhu javljanja na natječaj za ugostitelja 2014. g. osnovao firmu Molekularni proces j.d.o.o., ali se zbog nepovoljnih uvjeta natječaja odustalo. Nakon toga firma je bila zamrznuta do ove godine kada smo je stavili u opticaj radi obavljanja ugostiteljskih djelatnosti na našim ljetnim festivalima te kao bazu budućim društveno-poduzetničkim aktivnostima koje smo razvijali kroz nekoliko projekat u SUM-u. Novi natječaj u svakom slučaju prvo moramo vidjeti, pa ćemo na sjednici saveza odlučiti da li se javljamo ili ne.

Pročelnik Šarar spominje koncept »javne ustanove«, i novo promišljanje Palacha u tom kontekstu. Što vam se čini ta ideja?

– Javna ustanova je prvotno spominjana u kontekstu Društveno kulturnog centra (DKC-a) koji je bio zamišljen na prostoru Hartere, a Savez je izradio svoj prijedlog za to. Kako se zahuktavala riječka nominacija za EPK cijela ta priča je padala u zaborav. Ukoliko opet postoji takva ideja za Palach valjalo bi je najprije razmotriti.

Komentari

komentara