Kakva je trenutačno situacija? Je li na vidiku rješenje što se tiče ugostiteljskog dijela? Što je s izolacijom i hoće li se opet svirati? Sve su to pitanja vezana za Palach, kultni riječki klub u Kružnoj koji je odgojio generacije i generacije ne samo Riječana, koja se cikliči ponavljaju već desetljećima.

O Palachovoj sadašnjosti i budućnosti razgovarali smo s pročelnikom za kulturu Grada Rijeke Ivanom Šararom, te koordinatorom za programe u Palachu Saveza udruga Molekula Vanjom Kauzlarićem Ličom.

Danas objavljujemo intervju sa Šararom, u sutrašnjem nastavku pročitajte što je odgovorio Kauzlarić.

Kad bi trebao biti objavljen natječaj za ugostiteljski dio i hoće li se mijenjati predispozicije tog natječaja?

– Očekujemo novi natječaj za ugostitelja, kojeg provodi Odjel za gospodarenje imovinom. Intencija je da se prostor ponudi na natječaju po nižoj cijeni, s obzirom da je utvrđeno da ugostiteljstvo na lokaciji Palacha ne može poslovati s trenutno definiranom cijenom zakupa. Na taj će se natječaj moći javiti svi interesenti.

Utječe li novi natječaj za ugostiteljsku djelatnost na ugovor koji s Gradom imaju Savez udruga Molekula i Studentski kulturni centar?

– Ne, i dalje pokušavamo funkcionirati po dosadašnjem modelu.

Što je s dugovanjima prema udrugama za odrađene programe u 2015.?

– Riješit će se u ovoj godini u cjelosti.

Zapravo se i opet pokazalo da model »suživota« Saveza udruga i SKC-a kojima je povjeren program kultnog kluba i ugostitelja koji drži »šank« nije uopće jednostavna misija?

– U potpunosti se slažem s vama. No isto tako možemo i postaviti pitanje, a o Palachu dosta raspravljamo i s nosiocima programa i s ugostiteljima, je li problem samo u modelu ili i u načinu kako oni obavljaju svoju djelatnost. Najlakše je model optužiti za neuspjeh, ali mislim da kvaliteta nečije ugostiteljske ponude ili načina na koji netko provodi kulturne programe nema toliko puno veze s modelom kao što se ponekad sugerira.

Postoji li neki drugi model po kojem bi se sretnije riješilo sad već desetljećima dugo pitanje Palacha?

– Kao prvo, ja uopće ne mislim da postoji pitanje Palacha. On, kao i svi drugi projekti ili kultovi ili institucije, nek’ svako odabere termin koji mu se više sviđa, prolazi svoje uspone i padove. Svaki je voditelj dao neki svoj pečat, Palach je imao svoje komercijalne dane i rubno artističke dane, i ima neki svoj aktualni život. Mislim da svaki Riječanin u dobi 25+ ima neko svoj viđenje »sretnijeg Palacha« ali da te vizije dijele samo jedno: povezanost s vlastitim formativnim adolescentskim godinama.

Da, ali ne možemo reći da problem uopće ne postoji.

– Ako neko pitanje ili problem sigurno postoji, onda je ključna točka spoticanja oko Palacha organizacijski koncept i ugostiteljstvo, a ne kulturni programi koji su uostalom u sferi subjektivnog. Prema zakonski jedino mogućim propozicijama, ugostiteljski dio mora ići na klasični javni natječaj, prema definiranoj tarifi. Ukoliko želimo stari model, a to je da ugostitelj koji se natječe za prostor ujedno vodi i program, vraćamo se nečemu što je bliže tržišnom modelu, a ja sam pokušao Palach zaštititi od toga da se program mora prilagođavati kako bi se dovoljno zarađivalo na šanku. Ne zato što sam generalno protiv toga, nego zato što mislim da takvih prostora već ima u gradu.

Da, ali Palach nije još jedan od takvih prostora u gradu…

– Tako je – ako je Palach neka posebna točka koja posjeduje povijesnu vrijednost i tiče se gradske kulturne politike, onda ona mora biti tretirana na drugačiji način. Nakon ovog iskustva, sklon sam vjerovati da je za Palach moguće rješenje još »javnije« i manje tržišno: javna ustanova, no da vas preduhitrim – ne pitajte me ovog trenutka kakva i čija točno…

Pred ljeto došao je i nalaz inspekcije koji kaže da Palach opet ima problema s »probijanjem« buke. Do kraja ljeta izdane su posebne dozvole kako bi se mogao održati već dogovoreni koncertni program.

– Sve ovo o čemu smo razgovarali malo prije, djelomično obesmišljava činjenica da se opet pojavio problem buke. Kažem »opet« zato što jedno vrijeme zaista nije bilo pritužbi, a onda su se ponovno pojavile iako se ništa drastično nije promijenilo niti u programima niti u načinu korištenja prostora.

Što će se sad dogoditi? Kreće nova koncertna sezona, hoće li se u Palachu ipak svirati na jesen?

– Prema dogovoru s instancama zaduženim za poštivanje razine buke, radimo na dogovoru sa stanarima kako bismo definirali maksimalan broj i vremensko ograničenje trajanja koncerata, na sličan način kako je bilo regulirano dok je Palach vodio Alen Mance.

Grad kao vlasnik prostora dužan je riješiti problem izolacije. Postoji li namjera da se to jednom i to kako treba riješi? Odnosno misli li Grad investirati u taj kultni riječki klub?

– Ovo je pitanje svih pitanja. Moje osobno mišljenje je da Palach po svom formatu i kapacitetu nije dovoljno kvalitetan koncertni prostor da bi to opravdalo ulaganje u 130 godina staru zgradu, s nedovoljno izvjesnim ishodom. Mislim da stanje zgrade ne omogućava da pouzdano očekujemo kako će investicija u izolaciju riješiti sve probleme. To ne znači da nećemo poduzeti mjere da se situacija poboljša kako bi se koncertna aktivnost mogla odvijati, ali iskreno i otvoreno mislim da je besmisleno investirati ozbiljnija sredstva poreznih obveznika kako bi bili 100 posto sigurni da se mogu odvijati bučni koncerti za 150 ljudi. To bi bilo jako iracionalno.

OK, ali Palach bez koncerta nije Palach?

– Mislim da je potrebno jako dobro promisliti što je to »Palach 2.0«, kakve su potrebe današnjih, prije svega tinejdžera i adolescenata, i pokušati u sljedećem vremenskom periodu osmisliti što je to što oni žele i trebaju. Jer čini mi se da ih se nije dovoljno pitalo što im treba, a postojeći mit o Palachu ih se uopće ne dotiče. U tom procesu treba iskoristiti EPK2020, na sve potrebne načine načine pa i financijske. Čini mi se da je Palach taoc jedne snažne višegeneracijske nostalgije za vremenom kada je bio jedini koncertni prostor scene, u potpuno drugim društvenim i glazbenim okolnostima i svi misle da je nekako moguće i potrebno da »bude super kao nekad«. A ja mislim da Palach treba osmisliti tako da »bude kao sad«, vrijeme je drugačije, glazba je mladima zastrašujuće manje bitna nego nekada, i forsirati ideal retro rokerskog klubinga zato što smo to nekada voljeli nije osobito mudro. Ali to je, ponavljam, samo moje osobno razmišljanje, i bez obzira na poziciju koju imam nikada ga ne bih silom nametao kao jedino. No svakako ću ga zagovarati kao jednu od mogućnosti i kao svoju pregovaračkui ili razgovaračku poziciju.

A do »Palacha 2.0«?

– Do tada ćemo osigurati uvjete da omogućimo nastavak rada Palacha u sadašnjem modalitetu, a za buduće planove svakako ćemo inicirati i podržati javnu raspravu.

Hoće li se dogoditi status quo, neki pomak ili možda muzealizacija prostora tek ćemo vidjeti. Kult Palacha gradilo je puno ljudi i generacija i mislim da je u najmanju ruku pristojno čuti i uvažiti njihove glasove.

Komentari

komentara