Riječki glazbenik i književnik Vlado Simcich Vava predstavio je svoju novu knjigu »Canzoni d’una volta«, u izdanju Studija TiM, u prepunom Dnevnom boravku u Rijeci.

 

 
Autor je u svojoj novoj knjizi ispripovijedao priču u dvadeset šest slika autobiografskog koncepta (uz četiri bonus dodatka izvan njega), a kako je sam kazao, »komponirao« ju je u dva poglavlja, što je protumačio da se vodio time kako se snimaju muzički albumi, tim više što je za kraj ostavio cjelinu od četiri pripovijetke koju je nazvao »Rariteti, neobjavljeni radovi i b strane«. Riječ je o autentičnoj i ozbiljnoj priči o Rijeci i riječkoj sceni u rasponu od četrdeset godina, u kojoj u prvom dijelu pratimo odrastanje mladog pripovjedača kroz niz epizoda u kojima se formira njegov svjetonazor.

Autor piše specifičnim rečenicama, koristi se stvarnim uličnim govorom i žargonizmima, jer smatra da bi pravilan i standardan jezik djelovao posve neuvjerljivo.
S Vavom je o knjizi razgovarao Milan Zagorac, njen urednik i izdavač, otkrivši niz detalja o autorovom odrastanju i sazrijevanju, o otkrivanju rock glazbe, književnosti, utjecaju starije sestre i oca, zaljubljenika u astronomiju i nogomet.

Bez nostalgije

– Želio sam pokazati nevinost doba kad sam bio dječak koji je redovito odlazio s ocem na nogometne utakmice na Kantridi, zbog čega je i knjiga nazvana po hitu Lidije Percan, a njezina pjesma »Canzoni d’una volta« poveznica je s tadašnjim riječkim i fijumanskim »feelingom«, što neminovno daje melankoličnu dimenziju toga vremena. Od 1976. godine, kada je Rijeka ušla u Prvu ligu, strastveno sam pratio nogomet i bio pravi nogometni fan. Nažalost danas su se pjesme promijenile i dobile nacionalni naboj, pa me nogomet više ne privlači kao nekada – kazao je Vava, objasnivši da je u pripremi knjige odbacio puno priča i skica prema kojima nije ništa osjećao. Ovo izdanje je selektivni prikaz autora onakav kakav jest, s tim da je želio izbjeći snažan element nostalgije, a melankoliju je ostavio uz puno samoironije.

Foto Marko Gracin

Vava i Milan Zagorac

Knjiga počinje sjećanjem petogodišnjaka u ljeto 1969. godine na spuštanje Apolla 11 na Mjesec pričom »Man on the Moon«. Budući da mu je otac bio precizni mehaničar te je konstruirao kućni teleskop i u stanu napravio privatni opservatorij, neminovno je bilo da je stalno buljio u Mjesec. Sljedeći događaj koji ga je snažno obilježio prometna je nesreća pored Senja, u kojoj se prevrnuo autobus pun muzičara tadašnje glazbene scene na povratku s neke gaže iz Zadra.

Najprije muzičar

A Vava, iako je želio postati nogometaš i novinar, ipak priznaje da je prvenstveno muzičar koji je ostao zarobljen u rokenrol svijetu Micka Jaggera i Rolling Stonesa, dok pisanje smatra dekoracijom svoje glazbene karijere.

 

Foto Marko Gracin
Na Zagorčeve insinuacije da je upitna istinitost nekih priča u knjizi, već da je vjerojatnije da se radi o urbanim legendama, poput slučajnog autorovog susreta u knjižari u Londonu s planetarno poznatim književnikom Salmanom Rushdiejem, Vava je prepustio čitateljima da sami presude.
– Bez obzira na proklamiranu melankoliju koja je prisutna u pričama, Vava u zadnjem dijelu knjige kao da najavljuje neku novu pripovjednu stvarnost i ima velikog potencijala za pisanje romana – zaključio je Zagorac, na što se nadovezao autor istaknuvši da nikad ne piše ciljano i s jasnom vizijom, već mu pisanje dobiva određeni koncept i strukturu tijekom kreativnog procesa.

Komentari

komentara