Početkom ljeta Rijeka je dobila prvi second hand dućan gramofonskih ploča, čime se grad na Rječini pridružio svim većim gradovima u susjedstvu – Trstu, Ljubljani i Zagrebu, ali i brojnim drugim gradovima u Europi, u kojima posljednjih godina takvi dućani niču poput gljiva poslije kiše.

Rijeka je dosad imala dvije specijalizirane trgovine s gramofonskim pločama, Dallas Music Shop i Croatia Records, ali koje prodaju isključivo nova izdanja, dok su se rabljene gramofonske ploče mogle pronaći samo na jednoj za viniloljupce vrlo interesantnoj, ali ipak premaloj polici u omiljenom riječkom antikvarijatu Ex Libris.
Za prvi riječki specijalizirani dućan rabljenih gramofonskih ploča zaslužan je Zdenko Kulaš, 44-godišnji Zagrepčanin, koji je svoju ljubav prema gramofonskim pločama odlučio podijeliti s Riječanima.

Urbanost grada

Dućan s gramofonskim pločama danas je ponovno jedan od pokazatelja urbanosti nekog grada.
– Svaki grad koji drži do sebe ima dućane s vinilima, kaže naš sugovornik, koji jako dobro zna da se Rijeka voli smatrati rokerskim gradom, koji drži do svoje rock tradicije.
Kod odluke da svoj poslovni pothvat pokuša ostvariti u Rijeci Kulašu nije bila nevažna ni činjenica da će Rijeka biti Europska prijestolnica kulture 2020. godine. Glazba, pa i rock glazba, nezaobilazan je dio tog projekta, što će povećati interes i za onaj dio glazbenog tržišta za koji je i on zainteresiran.
– Bio je to prirodan slijed događaja kad imate pun stan ploča zbog kojih se više ne možete normalno kretati. Najprije sam razmišljao o otvaranju kafića u kojem bi bilo i ploča, jer sam se cijeli život bavio ugostiteljstvom, a ploče su mi bile strast, priča nam Kulaš, objašnjavajući kako ga je njegov poslovni san doveo u Rijeku.
Jedno vrijeme živio je u Beogradu, odakle je njegova bivša žena, a zatim je neko vrijeme proveo u Beču. Povratkom u Zagreb zaposlio se na pola radnog vremena u Free Bird Musicu, najvećem zagrebačkom dućanu s gramofonskim pločama, ali plaću je primao u pločama, a ne u novcu. Kako sam kaže, godinu i pol svaki je dan dolazio kući s vrećicom u kojoj je bilo nekoliko ploča, polako popunjavajući svoju kolekciju ploča. U to je vrijeme nekoliko puta gledao film »Dućan snova«, u kojem John Cusack ima trgovinu s pločama, a čitao je i roman Nicka Hornbyja »High fidelity«, po kojem je film snimljen, maštajući o vlastitom dućanu s gramofonskim pločama.
– Tada sam naučio kako funkcionira taj posao i shvatio da to tržište jako brzo raste, a ploče postaju trend. Odlučio sam otvoriti vlastiti dućan s pločama. Nisam želio Zagreb, čiju sam vinilnu scenu dobro upoznao i nije mi baš sjela, a trebao sam i promjenu. Razmišljao sam i o Mariboru ili Ljubljani, no onda sam čuo da Rijeka nema poseban dućan s rabljenim pločama. To je bilo to!, kaže Kulaš

Poseban grad

Ne skriva oduševljenje Rijekom.
– Rijeka mi je uvijek bila poseban grad, uvijek drukčija od ostatka Hrvatske, a s Riječanima sam uvijek kliknuo kao s braćom i uvijek mi se činilo da mi je riječki mentalitet blizak. Osim toga, Rijeka je na odličnoj poziciji: Zagreb je blizu, a blizu su i Italija i Slovenija. Grad je na moru, a i zanimljiv je, premda još moram istražiti njegove uličice, prolaze i tunele. Zagreb je ravan i nema riječku tajnovitost. Ljudi su ovdje super, nenametljivi kao što sam i sam, žene na šalteru u pošti su ljubazne, a svi s kojima sam morao kontaktirati u vezi s otvaranjem dućana bili su susretljivi i ljubazni. To mi je jako bitno. Svi demoniziraju te ljude, ali moje je iskustvo s njima zasad odlično. Odlično se osjećam u Rijeci, a grad se sviđa i mojoj djevojci, koja jedva čeka doći u Rijeku. Mislim da sam donio odličnu odluku i vjerujem da će ovo uspjeti!, optimističan je Kulaš.
Marko Gracin

Zdenko Kulaš, 44-godišnji Zagrepčanin, svoju je ljubav prema gramofonskim pločama odlučio podijeliti s Riječanima

U njegovom riječkom dućanu Vinylcaffe Record Store, smještenom u Prolazu Marije Krucifikse Kozulić, kod garaže Zagrad, s njim radi i Roberto Sorić, koji je na njegov poziv također došao iz Zagreba. Kulaš i Sorić upoznali su se i sprijateljili u Free Birdu, u kojem su radili skupa. Kada je donio odluku o otvaranju dućana u Rijeci kontaktirao je Roberta i pitao ga bi li mu želio pomoći, a on je pristao.
– Roberto je u tom poslu već 13 godina i zna apsolutno sve o tome, puno više od mene, tako da mi predstavlja veliku pomoć i oslonac. Jako sam sretan što je tu i nadam se da će ostati što dulje, kaže nam Kulaš.

Samo rabljeno

Kada je pak riječ o ponudi ploča u njegovom dućanu, zasad se uglavnom radi o njegovoj privatnoj kolekciji, a siguran je da će se zadržati isključivo na rabljenim pločama. Ne želi u svom dućanu prodavati nove ploče, jer je marža na nove ploče puno veća nego na stare. Kulaš zasad osluškuje mišljenja i zahtjeve ljudi koji dolaze u njegov dućan, čemu će pokušati prilagoditi svoju buduću ponudu.
– Mlađi su oduševljeni novim dućanom, ohrabruju me i govore da je baš takav dućan Rijeci trebao, dok su stariji malo rezerviraniji i skeptičniji, što je, shvatio sam, također tipično za Rijeku. Zasad uglavnom slušam mlađe, kojih je i više. Posjeta je super za početak, s obzirom na ograničene mogućnosti reklame, koja se zasad svodi na dijeljenje letaka i Facebook oglase, vedro će Kulaš.
Ima i objašnjenje za neočekivani interes mladih prema gramofonskim pločama.
– Došlo je do zasićenja digitalnim formatima. Mladi nisu tupavci koji ne žele čuti dobru glazbu, a dobru glazbu teško je čuti na digitalnim formatima. Kad puštate glazbu na kompjutoru zapravo i ne slušate glazbu, jer slušajući jednu pjesmu već prebacujete na drugu, dok je slušanje ploče ipak drukčije. Kad izvadite ploču iz omota, obrišete prašinu i spustite iglu, onda ćete je i poslušati.
Kulaš smatra da je porast interesa za vinile rezultat i nekih subliminalnih poruka, koje ciljaju našu podsvijest. Kako kaže, rijetko je u posljednje vrijeme vidjeti film u kojem se ne pojavljuje scena sa stavljanjem gramofonske igle na ploču. Sve to daje impuls tržištu, koje je sve veće, a prošle je godine broj prodanih ploča u Velikoj Britaniji premašio broj prodanih CD-a.
– Mladima su ploče cool, a kada im u dućanu kažem da neka ploča i nije u nekom stanju i da će se možda čuti pucketanje, odgovaraju mi da im to uopće ne smeta. Drugim riječima, proširio se krug ljudi koji kupuju ploče: kod mladih je to trend, a stariji viniloljupci i dalje popunjavaju svoje kolekcije, što ih nikad nije prošlo. Mladih pritom ima iznenađujuće puno, uglavnom kupuju kultne bendove, što je fascinantno i drago mi je zbog toga, objašnjava Kulaš.

Prilika za uspjeh

Nesumnjivo je, međutim, da je u svega nekoliko posljednjih godina ovaj segment diskografskog tržišta, koji je godinama životario na margini, a u jednom se trenutku činilo da će potpuno nestati, opstajući isključivo zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca i zaljubljenika u gramofonske ploče, postao biznis. Ploče koje su se u dućanima po europskim gradovima prije samo nekoliko godina prodavale po euro, dva ili tri eura, sada se prodaju po pet, deset ili 15 eura.
Kulaš se dobro sjeća kako je devedesetih, kada je riječ o pločama, »sve stalo«. U to je vrijeme cijelo tržište počivalo na entuzijazmu nekolicine ljudi, a tada su se ploče prodavale za 10 kuna, a danas na tržištu vrijede, primjerice, i 100 kuna.
I naposljetku, odakle kod njega ljubav prema pločama?
– To je zasluga mojih roditelja, koji su mi od malih nogu usadili ljubav prema glazbi i gramofonskim pločama. Još kao klinac sam slušao ploče Beatlesa, Otisa Reddinga i drugih izvođača, koje sam gutao kao spužva, kaže nam Kulaš, objašnjavajući kako se odonda njegova ljubav prema glazbi razvijala u brojnim pravcima. Kao tinejdžer obožavao je Princea, kojeg je kao 17-godišnjak gledao u Dortmundu, a, dakako, imao je sve njegove albume. Danas, kako kaže, uživa u glazbi, istražuje bendove i izvođače koje ne poznaje, a svima daje priliku, kao što se nada da će i Rijeka njemu dati priliku.

Komentari

komentara