Umjesto da nazovem Staneta ili Darka i provjerim što im je medicinsko nadzorno povjerenstvo naložilo da uzimaju za preventivu kad su se upustili u australsko istraživanje, odlučio sam se informirati o tom predmetu sam kroz njihovu novu avanturu naziva The Siids.

Najprije se otimam ideji u preslušavanju tog mini materijala, radije ću stavit’ na gramofon ploču od Poco. No, kako solidno poznajem njihov opus, zaključujem da je moje ponašanje nerazumno, konzervativno i ograničeno te mi se valja uredno pripremiti za muziku koja dopire iz ruku i glava onih koji su uronjeni u ovo stoljeće. Pa, ajde za početak par ću smokija ubacit’ u sebe, da se opustim.

Hit, nema dvojbe

Kreće digitalna snimka. Ne pucetka. Ha, minus! Ali, gle, zvučni zapis koji slijedi ne upućuje na simptome kliničke depresije kad začujem domaći engleski! Naprotiv, čini se da je Stane tek pronašao sebe u ovom izričaju, kreće se sigurno kroz melodiju, autorativno pripovjeda i pjeva u snažnom elektro rock kontekstu. Intenzivni tekstualni emocionalni konflikti znani iz Morsa nisu nestali, no u ovom su obliku pitkiji, prohodniji, gotovo i zabavni! Darko je opsesivno precizan u sviranju svim instrumentarijem, svaka je pratnja na mjestu, ekonomičan i bogat aranžman postići je iznimna rijetkost za koju je nužan talent kakvog očito ne nedostaju u njemu. »Meaningless/Weightless« je hit, nema dvojbe. Nisam nakljukan sedativima i nisam smješten na odjelu na kojem mi je kretanje svedeno samo od kreveta do vrčine, majke mi! Da provjerim svoje mentalno stanje vraćam se natrag uvodnoj pjesmi. Ma jok, ne griješim, to je sjajno. Uznemiravajuće izvrsno. Oporavit ću se za koji dan, garant. A sad, idemo dalje.

Direktno u abdomen

»Lovers« nastavlja gdje je prethodna stvar stala – udara direktno u abdomen. Nagruvan sint, ritam mašine melju, gitare se rastapaju po zvučnicima, vokali su moćni. Nesvjesno mi se otima smiješak na licu i klimam glavom od olakšanja. Nisu zabrljali u nastavku, dapače! Radim pauzu u slušanju, baš kao kad okrećem 12 inčni mini album, jer B strana ima još dvije stvari. Stanem na balkon, udišem kratko južinu u grlo, stisnem play na treću, »Out of Tune«. Ah, tu tempo pada, to je dobra vijest, upravo ono što je potrebno nakon prethodnih brojeva. The Siids me sad odvode u malu umjetničku galerijicu, provode iskusnom rukom kustosa od jedne do druge slike, lakoćom tumače ljepotu ovih audio pejzaža koji se otvaraju preda mnom. Raspoloženje mi se ne kvari ni posljednjom gitarskim rifom podloženom, »Wake«, a još uvijek ne mislim da sam umobolan, ono, stvarno ne. Očito su puni ideja, kao da svakog jutra konzumiraju neku pojačanu verziju fine talijanske kave sa zrnom nečeg dvojbeno legalno nabavljivog na tržištu. Ne postoje nepobitni dokazi da će The Siids cijelim albumom zakazati na ponekoj pjesmi, naravno, ali iz ovdje priloženih muzičkih tema slutim da imamo iznenađenje nove 2018. godine na domaćoj sceni. Momci, let’s rock some more, a?

P.S. kad me je frend pitao na šta sliče ovi poručio sami na sebe, s utjecajima Ultravox, Flock of A Seagulls, Depeche Mode i Editors. Kad se baš mora stavljati u ladice…

Komentari

komentara