Ljubitelji synth i electro popa, prevladavajućeg zvuka glazbe osamdesetih godina prošlog stoljeća, na svoje će doći posjete li večerašnji koncert engleskog sastava White Lies koji će u Tvornici kulture u Zagrebu predstaviti novi, pred koji dan objavljeni četvrti studijski album nazvan »Friends«.

Deset pjesama tog albuma kroz 44 minute nude sve ono što je osamdesetih bilo u vrhu top ljestvica – sintesajzeri određuju ton svake pjesme i daju puninu i širinu zvuku koji je brižljivo ispoliran i isproduciran, na dominantan ali ni slučajno agresivan vokal stapaju se back vokali s nizom pjevnih pop refrena, čuju se i električne gitare ali su ipak u pozadini, a ritam i melodioznost toliko su pitki i obični da ovu glazbu možete slušati u autu, na poslu, kod kuće, na plaži… Naravno, pri izvedbi uživo sigurno će tu biti i puno svjetlosnih efekata i disco blještavila, a s obzirom da White Lies dio svog glazbenog nasljeđa temelje i na post punk izrazu, ne treba dvojiti kako će koncert biti žešći i rockerskiji no što je to sam album.

 

Podrška kritike i sasvim solidna baza slušatelja

White Lies osnovani u dijelu Londona zvanom Ealing, a u početku se sastav zvao Fear of Flying. Od samog početka grupu čine pjevač i gitarist Harry McVeigh, Charles Cave (bas gitara) i Jack Lawrence-Brown (bubnjevi). Osnovani su 2007. godine i u početku su puno pažnje posvećivali medijskoj strani proboja. Debi album pod nazivom »To Lose My Life…« objavljuju 2009. godine i uspijevaju osvojiti prvo mjesto na ljestvici najprodavanijih albuma u Engleskoj. To im kasnije ne uspijeva s narednim albumima – »Ritual« (2011.) i »Big TV« (2013.), ali podršku kritike i sasvim solidnu bazu slušatelja imaju, a s novim albumom planiraju je i proširiti

Umjesto bezalenih ili laži iz nužde (White lies znači otprilike to) dečki će ovog puta posjetiteljima ponuditi svoje viđenje ljubavnih i prijateljskih veza ljudi koji su na pragu tridesetih. Kako mladenačko jedinstvo polako nestaje, kako sužujemo krug prijatelja, kako mijenjamo stavove o ljubavi, zajedništvu, kako smo sve više udaljeni jedni od drugih i usamljeniji, kako osjećaji sve više istječu iz nas – teme su iz kojih proizlazi i naziv albuma i koje zanimaju basistu Charlesa Cavea koji je od pred devet godina objavljenog debitantskog albuma ovog sastava glavni tekstopisac grupe, dok je njen zaštitni znak dojmljivi bariton Harryja McVeigha koji i na ovom albumu suvereno vlada svakom pjesmom. Svaka od deset njihovih novih pjesama bez imalo se poteškoća može smjestiti u klasično klupsko disco okružje, a najbliže tom svijetu synth pop blještavila osamdesetih su »Take It Out On Me«, »Right Place«, »Hold Back Your Love« i vrlo dobra završna »Dont Fall«. K ozračju balada više su okrenute »Is My Love Enough?« i »Summer Didn’t Change a Thing« dok je »Don’t Want to Feel It All« kombinacija synth popa i post punka, a »Morning in LA«, »Swing« i »Come On« imaju u svom temelju rock ritam i sigurno će biti idealne za one temperamentnije dijelove koncerta.
White Lies na glazbenom su tragu grupa kakve su bile ili jesu Human League, Depeche Mode, The Killers pa ponekad čak i Joy Division. Svatko tko voli radove tih sastava, ali i općenito synth pop, moći će uživati u ovom albumu, najvjerojatnije i u koncertu kojim će se hrvatskoj publici predstaviti jedna zanimljiva grupa koja sustavno i kvalitetno radi glazbi koju voli trudeći se tekstovima pratiti i vlastiti život i osjećaje što ih čini vrijednima pažnje.

Komentari

komentara