Doajeni elektro-popa, Martyn Ware i Ian Craig Marsh, prilikom izlaska njihove kompilacije ranih eksperimenata s kraja sedamdesetih »The Golden Hour Of the Future«, izašle unatrag nekih desetak i kusur godina, u knjižici dotičnog CD-izdanja završavaju svoj osvrt na to razdoblje njihove mladosti jednim sasvim jednostavnim pitanjem: »Adi, gdje si?«

Do tog zvaničnog trenutka znatiželje, zagonetni frontmen i jedina konstanta kultne tvorevine zvane Clock DVA već je godinama izbivao iz javnosti. Odaniji pratitelji lika i djela Adija Newtona nekako su se već bili pomirili i navikli na tu sveopću odsutnost iz sadašnjosti kojoj je Clock DVA kumovao godinama ranije: Newton sam kao da je bio odlučio kako su Clock DVA u danom trenutku u potpunosti iscrpili temu virtualne stvarnosti svojim dotadašnjim glazbeno-analitičkim radom. A onda kako to biva, odjednom se nestali, zagonetni ekscentrik pojavljuje i praktički nastavlja tamo gdje je iz njemu znanih razloga (ne)stao prije punih 10 godina. Do 2006. godine društvene mreže uzimaju maha, a eksplozija platformi očito je potaknula i najopskurnija lica poput Adija Newtona da ponovno izađu, na danje svjetlo (zaslona računala). U polunevjerici, ushićena masa poklonika u kratkom je roku »zahtjevima za prijateljstvo« preplavila Adijev profil na tadašnjem MySpaceu. Želja i znatiželja za njegovim novim podvizima u eri tehnološke implozije, očit je pokazatelj da Clock DVA nisu ostali tek futuristički junaci jučerašnjice.

Tajna organizacija

Svojom »imitacijom buke« uspjeli su ostaviti dojam tajne organizacije koja barata strogo povjerljivim podacima skrivenim od javnosti – iako se tu radi o vrlo vještoj manipulaciji ulomcima i referencama preuzetima najčešće iz svijeta filma i literature; idealan primjer ovdje su dva glasovita, distopijski obojana filma: naučno-fantastični horor »Demonsko sjeme« snimljen prema knjizi Deana Koontza i Coppolino remek-djelo iz 1974. godine, »Razgovor« s Geneom Hackmanom u glavnoj ulozi. Film je sam po sebi vječita fiktivno-simbolička refleksija stvarnosti na koju se Clock DVA pozivaju, reinterpretirajući odabrane uzorke u obliku »istinite priče«. Vrtlog informacija u kojem se iz dana u dan gubimo razmišljajući što je istina a što laž, idealno je pogonsko gorivo za informacijske ratove – Clock DVA načelo vlastitog »informacijskog rata« bilježe na subverziji koju njihovi uzori samo prigodno potiču; Philip K. Dick, Marquis De Sade, Marcel Duchamp, J. G. Ballard, William S. Burroughs ili Anthony Burgess čija je »Paklena naranča« direktno utjecala na sam odabir naziva za Newtonov bend. Sveukupnoj uvjerljivosti izvedbe doprinose dodatni, često nerazumljivi Newtonovi osvrti na znanstvenu literaturu, potkrijepljeni slikovnom dokumentacijom zbog čega Clock DVA dodatno nalikuju znanstveno-političkom arhivu u kojem nemilosrdna birokracija koristi vlastitu maštu kao vrlo moćno oružje.

Informatičko beznađe

Neizbježno je u ovom kontekstu iznova spomenuti i Kraftwerk koji je o internetu i zloupotrebi osobnih podataka otvoreno vizionarski progovorio još 1981. godine, naoko optimistični ali s itekakvim upozorenjem. Ploča »Computer World« završava tonom neizvjesnosti; tema »It’s More Fun To Compute«, melodijski dočarava adrenalinsku vožnju i opčinjenost virtualnim svijetom (prividne) zabave, ukazujući na moguće posljedice zapadanja u stanje sve veće otuđenosti od stvarnog svijeta. Pogledajmo danas oko sebe – površna komunikacija, novogovor, ravnodušnost, kritične mase mislima odsutne i izgubljene pogledom u zaslon »pametnih telefona«… Clock DVA taj su kraftwerkovski segment kroz vlastiti rad pogurnuli još dalje u informacijsko i informatičko beznađe: njihove istaknutije ploče po tom pitanju, »Buried Dreams«, »Man-Amplified« i »Digital Soundtracks« ne manjkaju dušom i srcem, no odražavaju upravo taj zastrašujući moment u kojem stvaran svijet nestaje u bespućima binarnog sustava (»A digital murder programmed by mathematical terrorists… / A binary plague… / … the endemic wave, erasing information…«). Unatoč formatu »grupe«, sada je nekako jasnije da se od samog početka ovdje radi o autokratskom art-konceptu koji je osmislila jedna iznimno senzibilna ali i opterećena individua koja i vlastito postojanje nastoji svesti na virtualno opterećenu česticu.
Adi Newton
Clock DVA početke svojeg nekonvencionalnog »ja« bilježe u eri post-punka, prolazeći faze traženja i definiranja identiteta, vječito odani ideji anarhizma iako su uspjeli doživjeti vlastitu »pop-afirmaciju« monumentalnom pločom »Advantage« koju im objavljuje Polydor 1983. godine. No čak i u pokušaju pripitomljavanja njihovog zvuka, »Advantage« ostaje beskompromisno, muzički sazrijelo remek-djelo. Međutim, nemoguće je ne poistovjetiti ga s jednako kultnim debijem Adijevih sugrađana i bliskih suradnika, grupe ABC – »The Lexicon Of Love«, objavljenog godinu dana ranije. Obje ploče tonom se naoko razilaze, ali između redaka postoji želatina koja ih povezuje i povlači stilske paralele među njima; »Advantage« kao mračan i nakostriješen, »The Lexicon Of Love« kao zavodnički i lepršav. Dodatna je zanimljivost da je frontman grupe ABC, Martin Fry u jednom trenutku izrazio želju da bude i pjevač u Clock DVA, dok je bubnjar ABC David Palmer bio direktno uključen u rad s Newtonovim bendom, pred snimanje spomenutog albuma »Advantage«.

Kreativna meka

Newtonov rodni Sheffield u razdoblju od 1977. do 1982. bio je kreativna meka čiji su glazbeni utjecaji odjeknuli daleko izvan granica grada, izvršivši golem kulturološki utjecaj na modernu glazbu kakvu poznajemo danas. Punk svjetonazor tu je poslužio kao idealan katalizator iako nije bio presudan u njihovo vrijeme; muzički gledano, Tamla Motown, Disco, Krautrock i Glam kao žanrovski istaknutiji, u godinama prije i za vrijeme punka u Sheffieldu su predstavljali kudikamo veći utjecaj od jednih Sex Pistols. Uz Clock DVA, radikalnije grupe tog vremena – Cabaret Voltaire (spadaju među definitivne rodonačelnike avangardnog/ekperimentalnog post-punk zvuka), zatim ranije inkarnacije The Future/The Human League, They Must Be Russians ili mikro-sintetičkog trija Vice-Versa već su imale izgrađen vlastiti interaktivni svijet buke koja će se postepeno i sve dalje razgranati u širem zvukovnom dijapazonu, ali unutar kojeg jedni Clock DVA uspješno ostaju obavijeni velom misterije, iako ne i bez vlastitih ožiljaka. Netom prije svojih glazbenih pokušaja, Adi je s Paulom Bowerom (gitaristom i frontmenom tada već afirmiranih 2.3) bio pokrenuo i jedan od prvih punk fanzina uopće: »Gunrubber« koji je dostojno parirao razvikanijem londonskom favoritu »Sniffin’ Glue« Marka Perryja.

Tendencija rušenja konvencionalnih glazbenih formi rezultirala je idejom o čistom elektronskom sastavu – The Future: Adi Netwon sa spomenutim dvojcem s početka ove priče, Martynom Wareom i Ianom Craigom Marshom pokreće ovaj kratkotrajan ali bitan projekt, uspjevši ga ovjekovječiti snimkama među kojima će brojni pokušaji isprva ostati izgubljeni u vremenu i transformirati prvotnu viziju u nešto konkretnije: Ware i Marsh vrlo brzo pokreću The Human League s Philipom Oakayem (kasnije će obojica nastaviti kao B.E.F. / Heaven 17, zajedno s Glennom Gregoryjem), a Newton s prijateljem Stephenom Juddom Turnerom potom osniva Clock DVA. Iako je njihovo prvotno razilaženje kao The Future bilo burno, Marsh, Ware i Newton naknadno će ponovo ostvariti suradnju u sklopu projekta B. E. F. (točnije na instrumentalnom mini-albumu »Music For Listening To«, 1981. godine, u sklopu kojeg konkretno Newton i Turner potpisuju instrumentalni komad »Uptown Apocalypse«).

Paralelni svijet

Međutim, u tom vrlo isprepletenom obiteljskom stablu sheffieldske underground scene kasnih sedamdesetih, Clock DVA svoju najbliskiju povezanost bilježe s članovima spomenutog synth-trija Vice-Versa (koji će u svega nekoliko godina prerasti u komercijalno uspješne ABC). Vice-Versa poput mnogih, uz svoj muzički angažman pokreću i vlastitu nezavisnu etiketu Neutron Records, isprva u znak podrške lokalnoj sceni. Unatoč krajnje skromnom ranijem kalatogu od svega nekoliko singlova, kazeta i tiskanog materijala (čuveni »Neutron Data Pack«), Vice-Versa mogu se pohvaliti kako su doprinijeli prvom službenom vinilnom zapisu Clock DVA – na zajedničkom kompilacijskom 7″ EP-u »1980: The First Fifteen Minutes« u sklopu kojeg, tada kao kvintet, Clock DVA doprinose potresnom beznadnom himnom »Brigade« (opčinjenost dadaizmom, anarhijom i znanošću zbližit će Newtona i Vice-Versa na muzičkoj razini, svojevremenim uključivanjem Adija i u njihov studijski rad). Paralelno s izdanjem Neutron Records, francuska etiketa Bain Total, Philippea Fichota iz čuvenih Die Form, također objavljuje nekoliko Clock DVA eksperimenata (»Otto M« i »1958«).
U svojem paralelnom svijetu Clock DVA već su imali i čitav niz vlastitih kazetnih privatnih edicija od kojih ćemo ovdje istaknuti one nešto službenije poput »Fragment« i »Deep Floor«, a posebno zbirku improvizacija »White Souls In Black Suits« (na kojoj blisko surađuju i s Cabaret Voltaire), koju za njih objavljuju Throbbing Gristle na svojoj kultnoj Industrial Records etiketi. Prvi konkretniji studijski album, odličan »Thirst« kojim grupa bilježi značajan pomak ka strukturiranijem zvuku, objavljuje im čuveni Fetish Records 1981. godine. Unatoč zasluženom uspjehu samog albuma, međusobne nesuglasice rezultirale su razlazom postave: s jedne strane ostaje Adi, dok s druge preostala četvorka formira još razuzdaniji The Box čiji će identitet dobiti svoju konačnu potvrdu dolaskom eksperimentalnog pjevača Petera Hopea u postavu. Nakon »Thirsta«, turbulencije u prelaznoj novoj postavi Clock DVA nastavile su se događati nesmanjenom žestinom, zbog čega će grupa do polovice osamdesetih diskretno »nestati« iako će njihov DNK nastaviti odjekivati kroz paralelne formacije – nešto raniji šok-performance projekt »Prior To Intercourse« i multimedijalni T. A. G. C., oba nastala u suradnji s Robertom Bakerom koji je već bio i pridruženi član Clock DVA (iako sam Newton i u T. A. G. C. priči ističe idejnu prisutnost njegovog najodanijeg suradnika i bliskog prijatelja Stephena Judda Turnera koji je u međuvremenu preminuo od predoziranja heroinom; Clock DVA Turneru posvećuju svoje singl-izdanje »Passions Still Aflame« objavljeno 1982. godine).

Sociopatski lajtmotiv

Ideje u spomenutom projektu T. A. G. C. bitno će utjecati na sljedeću fazu Clock DVA koji će se u svojoj komprimiranoj postavi (ovaj put kao trio: Newtonu i Bakeru pridružuje se Dean Dennis, prethodno već aktivan u postavi iz vremena albuma »Advantage«) predstaviti na ulasku u devedesete nizom elektronički preciznih, tehnološki osvještenih singlova i albuma koji ne manjkaju nasilnom naravi prethodnih ostvarenja; ovog puta zvukovno okarakterizirani na razmeđu kibernetike, alkemije, tradicije i tehnologije. Ploču »Buried Dreams« svojevremeno je pratio skandal kad je u javnosti procurila vijest kako je serijski ubojica Jeffrey Dahmer u trenutku konzumiranja jedne od svojih žrtava navodno slušao ovaj album. Kroz povijest Clock DVA često nailazimo upravo na taj sociopatski lajtmotiv. Novu audiovizualnu prezentaciju Clock DVA (kao i T. A. G. C.) nastavljaju krasiti potresne scene iz stvarnog života, kroz efektnu art-reinterpretaciju nasilja. Međutim unatoč sveprisutnom koračanju po takvoj oštrici, Clock DVA nisu u potpunosti eliminirali empatiju i moment nadanja (zanimljiv primjer je stih u pjesmi »Techno Geist« s ploče »Man-Amplified«: »Let the spirits rise – beyond the spirit of death, rises a spirit of life.«). Nihilizam ostaje njihova vječna konstanta – ali to ne isključuje pozitivna razmišljanja, unatoč sveprisutnoj ništavnosti stvarnog svijeta i njegovih cikličkih trendova na relaciji rata i mira.
Godine 1993. Clock DVA objavljuju svoj posljednji aktualni studijski uradak za devedesete: »Sign«. Sljedećih 20 godina šutnju će prekinuti tek poneki retrospektivni osvrt – konkretno, kompilacija singlova iz novije faze, objedinjena kao »Collective« od strane jednog od usputnih izdavača (Hyperium Records) ostaje jedini testament iz vremena njihove šutnje. U to vrijeme Adi Newton pokreće još jedan kratkotrajni projekt: »Psychophysicists« s Andrewom Mackenziejem iz The Hafler Trio, za etiketu Side Effects duo izdaje istoimeni album 1995. godine, nakon čega se konkretno Newtonu gubi svaki trag. Zanimljivo je spomenuti da je Mackenzie bio i član postave Clock DVA na turneji »Sign« povodom koje su gostovali i u zagrebačkom klubu Pauku krajem 1993. godine. No to nije bilo prvo gostovanje u ovim krajevima: 1990. grupa je već bila posjetila Zagreb povodom promocije albuma »Buried Dreams«.

Premijera u Rijeci

Nakon više od dva desetljeća, Clock DVA posredstvom organizatora Peek&Pokea, povodom njegove desete obljetnice postojanja, prvi put dolaze u Rijeku gdje će u prostoru kluba Palach održati svoj novi nastup. Od njihovih fragmenata koje pamtimo ili smo retrogradno otkrili i zavoljeli, ostaje za vidjeti koliko će ovaj nastup imati nostalgičnu crtu, a koliko će biti odmak od provjerenih numera koje će odanija publika sigurno očekivati. Jer unatrag nekoliko godina, Clock DVA u svojoj novoj postavi već su objavili niz novih izdanja među kojima prednjači famozni USB koji je vrlo brzo postao kolekcionarski raritet. Entuzijastička, arhivski orijentirana izdavačka kuća iz Njemačke Vinyl-On-Demand također je u novije vrijeme objavila već dva bogata vinilna kompleta s najranijim dostupnim snimkama Clock DVA – naslovljena »Horology«.
Adi je ponovo među nama. Koliko je popustio pred znatiželjom odane publike i koliko nam još toga ima za reći ostaje za čuti i vidjeti:, no uzevši u obzir impresivan dosadašnji opus njegove tvorevine, povratak Clock DVA treba vrednovati jer čak i da nemaju više nešto posebno za reći, njihov koncept još je uvijek miljama ispred »digitalnog umorstva« kojem iz dana u dan bespogovorno svjedočimo.
 

Spoj? Petak, 22. rujna u Palachu, u 20 sati

Britanska grupa Clock DVA nastupit će u OKC-u Palach u petak 22. rujna, s početkom u 20 sati. Ulaznice je moguće kupiti u sustavu Entrio, a limitirani broj za fanove u prodaji je u Dallas Music Shopu u Rijeci, po cijeni od 125 kuna. Na dan koncerta cijena ulaznica bit će 150 kuna.

Komentari

komentara