Mi smo bend, što znači da stvaramo pjesme, imamo probe, održavamo nastupe i, ponekad, snimamo albume. Postojimo od 2011. godine, a sadašnju postavu čine Zvonka Obajdin, Matko Boršić, San Mikulec i Daniel Rodik. Tako se u najkraćim crtama opisala grupa Svemir na službenoj Bandcamp stranici. Mi dodajemo da iza sebe imaju tri uspješna albuma, a povod ovom razgovoru s frontwomen Zvonkom Obajdin najnoviji je nosač zvuka »Strah od dubine«.

Album »Strah od dubine« je vani, može se poslušati na Bandcamp stranici benda. Kakve su reakcije? Pohvale stižu sa svih strana?

– Točno, album se može poslušati na našoj Bandcamp stranici, ali zahvaljujući našem izdavaču Mast produkciji i na svim streaming servisima, kao što su Deezer, Google play, Amazon music, CD baby itd.

Reakcije su odlične, bile su odlične čim je izašao najavni singl »Plus četrdeset«. Nakon što smo singl i spot pustili van, počele su stizati poruke od muzičkih urednika, kolega muzičara da zvučimo najbolje do sada, da je super stvar… a kada je konačno izašao i cijeli album, mogu reći samo da je prva rečenica prve recenzije bila: »Da vas ne držim u neizvjesnosti – u pitanju je remek-delo«.

Jedan vikend

Album je snimljen uživo?

– Album je snimljen uživo, u Sunday studiju u Svetoj Nedelji, snimao nas je Sven Pavlović, a mix je u svom Pod.room studiju radio naš producent Dražen Gavrilović. Svenov studio je dovoljno velik da cijeli bend može stati u njega i svirati zajedno, a da se opet sve lijepo i čisto snimi i da se može kasnije s tim snimcima napraviti dobar mix, pa smo tako i napravili. Jednog petka navečer u listopadu posložili smo u studiju svoje instrumente i pojačala, nacrtali se tamo u subotu rano ujutro, i odvalili šihtu skroz do kasno uvečer, i onda opet tako u nedjelju. Bilo je naporno i intenzivno, kad se snima uživo greška jednog člana benda zahtijeva da svi ponovo sve odsviramo, to je ne samo fizički nego i mentalno, a i emotivno iscrpljujuće, na kraju nismo znali jesmo li išta dobro odsvirali ili je sve »za bacit’«, sjećam se da sam se u deset navečer strovalila u kadu i razmišljala vrijedi li to što smo radili išta ili da odmah zapalim i gitare, i klavir, i sebe, i dečke iz benda. Međutim, ispostavilo se, snimili smo super tejkove i uhvatili tu vibru lajv benda. Neke smo greške namjerno ostavili u snimkama jer je važnije da cjelokupna izvedba ima pravu energiju i emociju, nego da nema baš niti jedan krivi ton. Naknadno sam ja još samo snimila vokale, isto tako u jedno kratko popodne, i nadosnimili smo neke detalje kao što su zbor u »Plus četrdeset«, back vokale na nekim pjesmama…

Svemir

Novi materijal predstavili ste na poseban način: vraćajući pjesme u okruženje u kojem i nastaju, u intimnu i opuštenu atmosferu vlastitog doma. 

– Da, zapravo smo mi ovaj album cijeli snimili dva puta – jednom u studiju, što je ovo što možete čuti na digitalnim kanalima i uskoro i CD-u, te još jednom kod kuće, live i akustično, pred publikom. Organizirali smo privatni koncert za krug prijatelja, na kojem smo pjesme izveli bez razglasa, rearanžirane za potpuno akustičnu izvedbu, u tehničkim uvjetima koje ima bilo čiji stan ili kuća, i to smo snimili, i to i audio i video. Pola pjesama odsvirali smo u dnevnoj sobi, a pola u vrtu kuće. Atmosfera je bila magična – kasno ljetno popodne i večer, divno toplo svjetlo, publika i bend opušteni i svi zajedno, bend svira u čarapama, a zbor pjeva u kućnim ogrtačima, susjedi nas gledaju i slušaju s balkona svojih kuća… Iako je snimljen kompletan koncert, od tih akustičnih snimki za sada smo objavili samo dvije, no u dogledno vrijeme objavit ćemo sve, pa će publika moći i sama provjeriti sviđa li joj se više takva ogoljela varijanta, ili ova električna, studijska. U svakom slučaju, turneju možemo organizirati i po klubovima, i po stanovima! Sve su predivno snimili naši prijatelji Dimitrij Petrović (audiosnimka) i Doringo i Marina Uzelac (video).

U potrazi za bendom

Priča oko Svemir počinje 2011. godine, i to, Zvonka kao produžetak vaše kantautorske karijere?

– Moja je kantautorska karijera kao solo izvođačice više bila stvar okolnosti nego moje odluke. Zapravo sam od početka htjela imati bend, i neke pokušaje benda imala sam već 2009. i 2010. Zanimljiva je činjenica da je u tom prvom bendu, koji je imao samo nekoliko malih nastupa u Zagrebu, svirao, i to kao basista, Svemirov najnoviji član Daniel Rodik, koji u Svemiru ima poziciju solo gitariste. No, taj bend nije poživio pa sam tijekom 2010. i 2011. nastupala i radila sama, pod svojim imenom, i tu stekla neke prve uspjehe, pojavila se u medijima, dobila čak i nagradu na međunarodnom kantautorskom festivalu u Rušama, u Sloveniji, tako da su me ljudi počeli doživljavati kao solo kantautoricu, no ja sam zapravo cijelo vrijeme tražila suradnike. Na jesen 2011. počela sam svirati s Robijem Kanizsaiem, i to je bila prva postava koja je nosila ime Svemir.

Svemir

Kroz godine su se mijenjale i postave, koliko je svaki član, sadašnji i prijašnji, donio Svemiru?

– S Robijem sam 2012. snimila naš demo debut album jednostavno nazvan »Svemir«, a negdje usred tog snimanja pridružio nam se i Matko Boršić kao bubnjar, koji se na tom albumu pojavljuje na bubnjevima samo na par pjesama, kao gost. Robijev sound je jako obilježio taj album, no on je prestao svirati sa mnom u kolovozu 2012., i tada se u vrlo kratkom roku okupila prva puna postava Svemira, koju su uz Matka i mene činili još i Aleksandra Dokmanović na solo gitari i San Mikulec na basu. U toj smo postavi svirali gotovo pet godina, izdali hvaljene albume »Tako jako« i »Male laži« i dosta se nasvirali, od Maribora do Beograda i od Rijeke do Makarske. Tijekom tog perioda stekli smo neku svoju publiku i prošli razna iskustva koja svaki bend mora proći tijekom svog života – od provođenja hrpe sati u autu tijekom vikend-turneja, učenja o procesu snimanja i produkcije albuma, sviranja pred pet ljudi i pred petsto ljudi, nabavljanja kojekakve opreme, rješavanja papirologije i bakćanja s promotivnim aktivnostima, i sve nas je to povezalo i izgradilo u bend kakav smo sada. Saša je naravno u tom periodu bila bitan član benda i njen sound ostaje zabilježen na tim albumima, no na kraju 2016-te odlučila je prestati aktivno svirati radi privatnih obaveza, i od onda, dakle već dvije godine, je s nama Daniel Rodik. Daniel je ne samo vrstan gitarist, nego i autor, tako da je na ovom albumu dosta pridonio i svojim pjesmama, a osim toga je i jako dobar u slaganju aranžmana i općenito zvuka benda, što se na novom albumu i čuje.

Uvjetno rečeno ženski

»Strah od dubine« je izrazito intiman album, teme su egzistencijalne, pomalo uvjetno rečeno ženske?

– Mislim da su svi moji albumi jednako intimni, jer se u pjesmama uglavnom bavim svojim unutarnjim svijetom, odnosno, svojim doživljajima svijeta i života. Možda se to na ovom albumu više ističe, jer je na prethodnim albumima bilo dosta ljubavnih pjesama, što je tema koja je, ma koliko je s jedne strane osobi intimna, opet i vrlo općenita i sveprisutna – to je sigurno najčešće obrađivana tema u glazbi kakvom se bavim. Na ovom albumu nema ljubavnih pjesama, jer se pretežno bavi – da ne uljepšavamo stvari – mojom krizom srednjih godina, što je rjeđe obrađivana tema, pa se možda zbog toga više ističe činjenica da čeprkam po svojim emocijama, strahovima i nesigurnostima. Tema suočavanja sa svojim životnim putem nije ženska, no možda je način na koji govorim o njoj, kako kažete, uvjetno rečeno ženski.

Svemir

Kakvi su planovi promocije, planirate li kakvu svirku u Rijeci?

– Zagrebačku promociju imali smo za 10. travnja u klubu Vinyl. Nakon toga imamo još par manjih akustičnih svirki u Zagrebu, a za dalje od toga ne mogu još ništa potvrditi iako postoje razni preliminarni dogovori i sigurno ćemo do kraja godine koncertno promovirati album što više možemo. Za Rijeku, nažalost, još nemamo ništa u planu no vrlo bismo rado došli, pa nam slobodno sugerirajte gdje bismo se mogli uklopiti!

San Mikulec ili ima supermoći, ili zatajenu braću blizance

Uz Svemir, svi djelujete i u nekim drugim projektima. Zvonka, vi ste dio doista posebnog benda Sjeverozapad?

– Točno, članovi Svemira aktivni su u još bendova. Tu je svakako prvak naš basist San Mikulec, koji kao gitarist predvodi još dva benda – Sloming Moops, Krnji Štajner bend – te ima i dva solo projekta – Snooze in Motion, Van Klokan band. San ili ima neke supermoći da to sve stigne, ili ima zatajenu braću blizance koji to sve sviraju umjesto njega. Matko i ja, s druge strane, osim u Svemiru sviramo i u Sjeverozapadu, u ponešto izmijenjenim ulogama. Dok u Svemiru svira bubnjeve, u Sjeverozapadu Matko svira bass, a meni je u Svemiru primarni instrument gitara, a u Sjeverozapadu klavir. Pridružili su nam se još i Nikola Brkljačić na solo gitari i Hrvoje Matašin na bubnjevima. Sjeverozapad se primio poduhvata uglazbljivanja ciklusa »Potpuna pomrčina sunca na otoku Grguru, 15. veljače 1961.«, koju je o svom izdržavanju kazne u dobi od 19 godina, napisao naš pokojni pjesnik Stojan Vučićević. Sjeverozapad je dosta različit od Svemira, ne pišemo svoje stihove nego se trudimo da glazba koju radimo prati atmosferu Vučićevićevih stihova, što znači da je mračna, atmosferična, teška – jednom riječju noir. Nedavno smo imali tek prvi nastup, no postoje lijepi planovi za budućnost.

Komentari

komentara