Njihova djela doživljavaju globalni uspjeh, ali nitko ne zna tko su: od uličnog crtača Banksyja, preko dvojca Daft Punk do talijanskog književnog fenomena Elene Ferrante. Nova vrsta umjetnika aktivno odbija svjetla pozornice i čine sve što mogu da ih izbjegnu.

»Obožavam biti slavan«, rekao je jednom američki komičar Chris Rock. »To je gotovo kao da sam bijelac«. Ali sve je veći broj umjetnika koji žele uspjeh bez slave.

Čak i oni koji su napisali svoje prvijence, čiji su izdavači željni toga da javno promoviraju svoja djela, odbijaju slavu. Mladi francuski romanopisac koji piše pod pseudonimom Joseph Andras odbio je prošle godine najveću francusku nagradu za književnost jer bi mu ugrozila anonimnost. Kao i Ferrante, autorica nekoliko bestelera, Andras se odbija fotografirati, a intervjue daje jedino e-mailom.

»Pekar peče kruh, vodoinstalater čisti cijevi, a pisac piše. Sve je u knjizi, ne vidim što bih tome mogao dodati«, napisao je za komunistički list L’Humanite, u svom jedinom intervjuu.

Sličnu motivaciju ima i Elena Ferrante. »Jednostavno sam odlučila, prije više od 20 godina, osloboditi se od anksioznosti i potrebe da pripadam tom krugu uspješnih ljudi«, kazala je Vanity Fairu. »Zahvaljujući toj odluci imam svoj vlastiti prostor, slobodan prostor … Onima koji vole književnost, knjige su dovoljne«, dodala je.

Ali to talijanske medije nije spriječilo da gotovo opsesivno pokušavaju otkriti njezin identitet. Prošle je godine jedan istraživački novinar objavio da je slijedeći trag novca njezine izdavačke kuće i uspoređujući uplate i objavu novih izdanja, ustanovio da se iza pseudonima Elena Ferrante krije prevoditeljica iz Rima Anita Raja.

Izdavačka kuća Edizioni E/O to nije htjela potvrditi, ali je priopćila da su metode kojima se novinari koriste kako bi otkrili njezin identitet jednake onima kakvima se otkrivaju mafijaški šefovi. »Odvratno je da se prema velikoj talijanskoj autorici odnose kao prema kriminalcu«.

Tajnovitost koja okružuje britanskog umjetnika Banksyja također je potaknula mnogo teorija. Posljednja je da se radi o članu trip hop grupe Massive Attack koja, kao i Banksy, dolazi iz Bristola.

Profesor književnosti sa sveučilišta u Georgiji Philip Ausländer misli da Banksy i Ferrante inzistirajući na anonimnosti, na neki način novinarima bacaju rukavicu izazova da ih pokušaju otkriti.

»U književnosti imamo osjećaj da autori izražavaju sebe kroz svoja djela, a to nam budi želju da saznamo nešto više o njima«, kaže Auslander.

Sociolog Stephane Hugon sa Sorbonne smatra da umjetnici skrivaju svoje identitete kao »čin otpora« u vremenu opsjednutom selebritijima, u doba u kojem je sve poznato.

»Kada konačno saznamo tko je Elena Ferrante bit ćemo razočarani«, dodaje Hugon. »Tajnovitost ubrizgava dozu zagonetnosti u ovaj svijet, kojem stvarno treba malo mašte«.

Ali nisu svi umjetnici koji traže anonimnost isti, kaže Philip Ausländer, razlikujući one koji ne žele ili se ne pojavljuju u javnosti, i one koji se pojavljuju pred publikom, ali maskirani poput Daft Punka.

»Prerušeni su u zaštitu svoje privatnosti, ali na taj način također ukazuju na to da je njihov rad ono što je važno, a ne njihov identitet«, smatra akademik. Oni su na taj način uspjeli preokrenuti uobičajene kodove promocije u svoju korist i to za njih fantastično funkcionira.

Komentari

komentara