To je bilo – to. Calexico u Rijeci. Američki bend, nazvan po istoimenom gradu u Kaliforniji čiji je identitet najuže vezan za njegov položaj na meksičkoj granici, koji pjeva upravo o besmislenosti te i svih ostalih granica i potrebi stapanje kultura zasvirao je na prostoru na kojem se nekada grad na Rječini dijelio na dva grada u dvije različite države.

 

Alt-country, indie rock prvaci koji utjelovljuju zvuk američkog juga, uzvrelu riječku noć na Delti, koja je ključala uoči nadolazeće oluje, učinili su još vrelijom svojim jedinstvenim glazbenim spojem. Gitarske distorzije, trubači, angažirani tekstovi, cumbia ritmovi na platou ispred Ex Port Delte, na pozornici iza koje je »virio« Titov Galeb bili su savršen spoj. Toliko da je i sam bend bio impresioniran fantastičnom lokacijom i iznimno raspoloženom publikom ne samo Riječana, već štovatelja iz cijele Hrvatske, pa i zemalja u susjedstvu.

Calexico

Rijeka je u ponedjeljak, 13. kolovoza bila ono što bi trebala biti Europska prijestolnica kulture. Baš kao i 1. kolovoza kad je na Trgu riječke rezolucije gostovala američka kantautorica Chelsea Wolfe.

Kozmopolitski duh

Zašto je važno da glazbenici poput Calexica i Chelsea Wolfe, ali i Algiersa koji je u Palachu nastupio početkom godine, uvrste Rijeku na kartu svojih europskih turneja? Sigurno ne zato jer su razvikana imena koja pune stadione i za čiji koncert se traži ulaznica više. Ne. Važnost njihovih gostovanja krije se u onom što bismo mogli nazvati daškom kozmopolitskog duha.

Chelsea Wolfe

Rijeka je nekad bila grad rocka, ili glazbe uopće, multikulturalni i umjetnički melting pot, lučki grad avangardnih bendova, grad u kojem je svaki klinac imao bend (ili barem pokušao), grad u kojem je rođen punk na ovim prostorima… Rijeka će sutra biti Europska prijestolnica kulture, a upravo zbog svoje (bolje, ili barem glasnije) prošlosti oni koji promišljaju EPK moraju u sklopu cjelokupnog projekta još snažnije promišljati upravo taj glazbeni program. Dajte nam još Calexica, još Chelsea Wolfe, dajte nam još Dark Circle Festa ili nastupa vrhunskih DJ-a, dajte nam još vrhunske glazbe, kojeg god žanra, jer žedna su riječka uha. Dajte da uživamo u svirkama na vrućem riječkom asfaltu, pod vedrim ili natmurenim nebom, na lokacijama poput platoa Ex Port Delte, Trga riječke rezolucije, Hartere…

Bolje glazbeno sutra

Sa spomenutih koncerta otišli smo ozarenih lica i s osmjehom na usnama. Te su nam svirke dale nadu kako će Rijeka 2020. doista živjeti kao prijestolnica kulture, kao prijestolnica svih kultura i svih umjetnosti. Ma koliko to zvučalo patetično, ovakvi koncerti daju nam nadu u bolje riječko sutra. Barem ono kulturno.

Komentari

komentara