Nakon gotovo dvadeset godina djelovanja, od čega je posljednjih 16 dobivalo potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Žedno uho, odnosno tvrtka Žednouhi Koncerti koja je u posljednjih šest godina nositelj projekata koji stoje iza imena Žedno uho i SuperUho, u 2017. ostaje bez potpore od strane tog istog Ministarstva te je prisiljena prilagoditi se novonastaloj situaciji.

To znači da će ne samo doći do nekih promjena u idućoj godini, već će pripreme da se prebrodi 2017. krenuti odmah, pa se tako dva najveća jesenska koncerta koji se održavaju u okviru 17. festivala Žedno uho iz prostora Laube sele u Tvornicu kulture, stoji u jučer poslanom priopćenju te tvrtke.

Moja dužnost

O razlozima gubitka potpore i odluci da se navedeni koncerti presele u drugu dvoranu govori pokretač i voditelj projekata iza kojih stoji Žedno uho, Mate Škugor.
– Na samom početku bih želio naglasiti da je odgovornost za nastalu situaciju u prvom redu na meni jer ja sam taj koji je u proteklih 16 godina osmišljavao i pisao projekte, koji su od strane stručnih vijeća u pravilu dobivali najviše ocjene i za koje smo sve ove godine uredno dobivali potporu od strane Ministarstva kulture, a to znači da jednostavno nisam smio sebi dozvoliti da me mimoiđe informacija o promjeni rokova za predlaganje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske. No kad provedete cijelo ljeto radeći na središnjem godišnjem projektu, a to je naravno festival SuperUho, i kad se umjesto na sastancima i kavama s kolegama u Zagrebu, gdje bi o nastaloj promjeni zasigurno vrlo brzo čuli, primjerice nalazite u gotovo neprohodnoj šumi na samom ulazu u prekrasni Primošten, istoj onoj šumi gdje bi za nešto više od mjesec dana trebao biti smješten uređen festivalski kamp, onda ovakav razvoj događaja ne mora toliko čuditi.
Jedino za čime uistinu žalim je da nas Ministarstvo, koje sve naše detalje ima u svojoj bazi podataka, nije o nastaloj promjeni informiralo putem kratkog e-maila. To im ne bi oduzelo previše vremena, a nama koji smo ljeto proveli radno puno bi pomoglo. Ali to naravno nije njihova dužnost, moja je dužnost bila da se brinem o svojim projektima i zadanim rokovima, koji se doduše nisu bitnije mijenjali u proteklih 16 godina, jer od 2000. na ovamo uvijek je krajnji rok za prijavu projekata bio sredinom rujna, pa otud moja očito pretjerana opuštenost po ovom pitanju, navodi Mate Škugor.

 

Nema predaje

Agilni hrvatski koncertni promotor podsjeća kako ovo nije prvi put da su ostali bez potpore od strane Ministarstva kulture.
– Prije šest godina je naš nekada središnji godišnji projekt NO Jazz Festival – za neupućene NO je bilo skraćeno od »Not Only« – bez ikakvog objašnjenja istovremeno ostao bez potpore i od strane Ministarstva kulture i od strane Ureda za obrazovanje kulturu i sport Grada Zagreba, što nam nije ostavilo druge mogućnosti nego da ga ugasimo i stavimo u mirovanje do nekih boljih vremena koja nažalost nikako da stignu. Tako je s nekoliko potpisa presuđeno festivalu koji je ugostio brojne vrhunske svjetske ali i domaće glazbenike. A kad su odgovorni unutar Ministarstva bez problema prihvatili činjenicu da se zbog njihove odluke gasi jedan takav festival, onda ih zasigurno ne bi nimalo zasmetalo gašenje i naših ostalih projekata. Ali tu ću ih morati razočarati jer mi se nemamo namjeru predavati, pa tako već sad krećemo u pripreme za očito tešku 2017. godinu. Jedna od prvih mjera koje smo odlučili poduzeti je selidba dva naša najveća jesenska koncerta – Explosions In The Sky 22. listopada i Swans 26. listopada iz Laube u Tvornicu kulture. Razlozi za takvu odluku leže u činjenici da su troškovi produkcije događaja ove vrste u Laubi čak tri puta viši nego u Tvornici kulture, pa bi u situaciji gdje gubimo dobar dio budžeta za 2017. bilo neodgovorno s naše strane potrošiti toliki novac na produkciju događaja koji će se održati do kraja tekuće godine, kazuje Škugor.

 

Potpora sponzora

Škugor navodi da će iako u otežanoj situaciji, nastaviti s djelovanjem, prije svega zahvaljujući potpori sponzora.
– Poručio bih onima kakvih nažalost još uvijek ima, a koji će zasigurno slavodobitno ustvrditi kako je i vrijeme da se »nama parazitima« ukinu proračunska sredstva, da bi eventualnim gašenjem naših aktivnosti proračun Republike Hrvatske izgubio daleko više novca negoli smo iz tog istog proračuna dosad dobivali kao potporu za realizaciju naših projekata. Naime, činjenica je da se 1 kuna uložena u Žedno uho od strane države toj istoj državi vraćala najmanje dvostruko samo kroz naša plaćanja PDV-a i ostalih neophodnih davanja. Iznos koji je pak državni proračun uprihodio posredno kroz potrošnju naših gostiju, u prvom redu onih koji u sve većem broju pohode festival SuperUho, još je daleko veći. Dakle sveprisutna otužna i zaostala percepcija kulture kao vreće bez dna u koju se bespotrebno sipa javni novac u našem, ali i u slučajevima brojnih drugih pozitivnih primjera poduzetništva u kulturi, potpuno je promašena, zaključuje Škugor.

Komentari

komentara