Trajalo je skoro dva sata, a završilo možda i prerano, točno u ponoć.

 

Partibrejkersi su u subotu odradili još jedan sjajan koncert u dobro ispunjenoj dvorani riječkog Pogona kulture i ovoga puta ponudili set listu apsolutno najvećih hitova sa svih osam studijskih albuma od kultnog prvog iz 1984. godine, gdje nitko nije svirao bas gitaru, pa sve do odličnog prošlogodišnjeg »Sirotinjskog carstva«.

Puno ljubavi

 

U tih 30 i nešto godina svi su ostarili, pa je takav bio i prosjek godina u riječkoj publici. Ostarili su i Partibrejekersi, ali im to ne smeta da i dalje žestoko i beskompomisno sviraju i zvuče kao da su tek na početku.

A počelo je polako, za uhodavanje jedna od sporijih »Ona kaže ljubav pokreće…«, nakon čega je u Pogonu kulture podignut i transparent s porukom »Puno ljubavi« upućenoj omiljenom bendu. Dalje se zakotrljala čista energija i grmljavina s razglasa, koja nikoga nije ostavila ravnodušnim. »Lobotomija«, »Sitna lova«, »Sjajnija budućnost«, »Noćas u gradu« i druge bile su uvertira do »Hipnotisane gomile« i »Kreni prema meni«, koje Partibrejkersi sviraju otprilike u sredini koncerta i to jako dobro funkcionira, jer nakon toga nije bilo predaha za bend ni riječku publiku. Odlično su zvučale »Mesečeva kći« s ubitačnim Antonovim solom, koji i dalje zvuči besprijekorno i svježe kao i 1988. godine kada je prvi put snimljen. Jednako je bilo i sa »Ono što pokušavam«, ali je najbolji dio koncerta ipak bila »Molitva« i posebno »Hiljadu godina« u nešto drugačijoj i produženoj verziji, gdje Cane unedogled niže stihove koji nisu na studijskoj verziji pjesme, nabraja i obračunava se s nepravdom i licemjerjem svijeta koji nas okružuje. Njegova karizma ne blijedi, energija je bila na zavidnoj razini, a tekstovi su nikad zreliji i brutalno iskreni što najbolje potvrđuje posljednji album »Sirotinjsko carstvo«, kao i angažman u Škrticama. Riječani su doista uživali u 1.000 godina Partibrejkersa. Pravi puls odličnoj svirci udarao je Anton, on je bio i ostao srce benda, pa su njegovi riffovi pumpali krv u koncertnoj mašini. U Rijeci je po tko zna koji put potvrdio kako spada među najbolje gitariste na ovim prostorima. Za kraj je ostao bis i Canetov oproštaj uz konstataciju kako je ponoć i malo su umorni.

Operacija – uspjela

 

U najavi koncerta rekao je da je »svaka svirka k’o borba za život i svaki izlazak na binu izgleda kao izlazak na reanimaciju vlastitog života«. U Rijeci je operacija sasvim uspjela. Čini se kao da bi doista mogli trajati »Hiljadu godina«. Jest da su ove godine dva puta bili u riječkom Pogonu kulture, ali u njihovom slučaju to nije previše. Nakon odličnog subotnjeg koncerta ostaje samo poželjeti: vratite se ponovo što prije.

Komentari

komentara