Opojni su koktel čvrstog rocka »skuhale« Borgie i Iz@t Medošević pri čemu korisnici ne trebaju brinuti da će završiti poput onih koji su pred pet stoljeća kušali »medikamente« obitelji Borgia.

Naprotiv, ako volite rock, pogotovo onu njegovu čvrstu, žestoku i agresivnu stranu, onda je »Opera u Sidneyu« jedan od onih albuma koji uvijek trebaju biti »tu negdje«. Da je Izo M. odličan autor, originalan pjesnik i zanimljiv glazbenik, uvjeriti se mogla »šira društvena zajednica« već nakon njegovog 2016. godine odrađenog debija »Granulo je sunce«, a da bi dobro bilo da se javlja i češće od svake tri-četiri godine, potvrđuje »Opera u Sidneyu«, zaista sjajan iskonski rock album koji je napravio uz »trovače« iz Borgia ekipe, a to su Bernard Vukić na bubnju i Berislav Pavišić na basu. Ovoj trojici ruku pomoći pružili su još Ana Jakšić (prateći vokal), Davor Tomić (gitara), Luka Benčić (Hammond, Rhodes, akustična gitara), Sandi Mrkša (pedal steel) i Zoran Medved (akustična i električna gitara, orgulje, perkusije).

Punokrvni rock

Spomenuta družina stvorila je punokrvni rock album sastavljen od deset pjesama od kojih je jedna jedina sporija, baladičnija i nježnija. To je završna »Tužno osjećanje« u kojoj uz akustične gitare slušamo Iz@a kako pjeva i recitira stihove pjesme o izgubljenosti, porazu i osamljenosti koju je moguće pronaći i u njegovoj zbirci pjesama »Genij usamljenog čovjeka«. Tuga ove pjesme vezana je uz njen odlazak, a tu ljubavnu tematiku lako je uočiti i u pjesmi po raspoloženju i zvuku potpuno drugačjoj – »Moja Rajna« u kojoj smo izloženi ubitačnom mitraljiranju rock rifovima i solažama te zaista sjajnom ritam sekcijom koja ne dopušta ni milisekunde odmora, odnosno u sjajnoj pjesmi »Mobitel«, razigranom garažnom blues rocku s očiglednim pozivanjem na poetiku i zvuk beogradskih Partibrejkersa, posebno na Canetov način pjevanja.

Udri do daske

Takve, za koncerte idealne, žestice su sve preostale pjesme ovog ultrasoničnog albuma. »Granulo je sunce« nudi kroz stihove isječke svakodnevice (Palach, zgodna mala s likovnog, Majine sise, faca od Ilije, Čarli paradira, žicam cigaru, sunce tuče…) uokvirene gitarističkim udarima i rifovima visokeenergetske razine. Slična joj je »Silvija« koja govori o djevojci koja mu pomaže nakon što se »uništio« na jednoj rock fešti u Big Rock Mami. Taj manični ritam ispucavanja energije nudi i izvrsna »Fake i lažno«, čisti garažni punk koji na talijanskom i hrvatskom jeziku govori o svijetu laži u kojem živimo. »Dan i noć« mračni masivni rock srednje brzog tempa i prijetećeg ozračja je, kako sam Medošević kaže, masna-hypno-grunge bluesara koja vrišti o tumarajućoj stranputici, a šapće o nježnoj i posvećenoj ljubavi.

Filozofiju udri do daske, skači, viči, reži, urlaj nudi »Brodolom Party«, savršeni garažni visokoenergetski rock s elementima punk i glam rocka uz tekst o homoseksualnim sklonostima te sjajnu završnu posvetu Marcu Bolanu i T. Rexima čiji završni rif iz »Children of the Revolution« Izo i Borgije koriste da bi kraju privele ovu pjesmu. Odlična je i »Bubba Zanetti«, glazbena obrada istoimenog lika iz kultnog filmskog klasika »Mad Max« s vrlo »prljavim« blues rock zvukom koji diže s nogu i tjera na praćenje ritma ubojitim udarima gitare i basa koje vodi ili slijedi, kako već treba, bubanj, a pažnje vrijednu ulogu kao pratnja imaju i klavijature. Sjajno.

Svemu ovome treba dodati i odličan psihodelični a la sixties instrumental »Mind Control« u kojem se orgulje i klavijature poigravaju melodijom u koju uplovljavaju gitare, bas i bubnjevi – plesno, slušljivo, dojmljivo. U pratećem materijalu uz ovaj abum piše kako su Izo i Borgie slijedili, između ostalih, The Stoogies, MC5, Majke, Partibrejkerse, Sonic Youth, Motorhead… I sve to stoji. No, ovog puta, hvala bogovima rocka, uzori su samo putokaz za stvaranje vlastite, zaista dobre glazbe i odličnog rock albuma koji itekako podupire tvrdnje o Rijeci kao gradu rocka.

IZVOĐAČKA EKIPA

Frontmenu, autoru i gitaristu Iz@u Medoševiću te Bernardu Vukiću na bubnju i Berislavu Pavišiću na basu ruku pomoći u stvaranju albuma pružili su još Ana Jakšić (prateći vokal), Davor Tomić (gitara), Luka Benčić (Hammond, Rhodes, akustična gitara), Sandi Mrkša (pedal steel) i Zoran Medved (akustična i električna gitara, orgulje, perkusije)

GRAD ROCKA

U pratećem materijalu uz ovaj abum piše kako su Izo i Borgie slijedili, između ostalih, The Stoogies, MC5, Majke, Partibrejkerse, Sonic Youth, Motorhead… I sve to stoji. No, ovog puta, hvala bogovima rocka, uzori su samo putokaz za stvaranje vlastite, zaista dobre glazbe i odličnog rock albuma koji itekako podupire tvrdnje o Rijeci kao gradu rocka

Komentari

komentara