Deseti album legendarnih Bosanaca znanih pod imenom Dubioza kolektiv zove se »#fakenews« i napravljen je za strano tržište. I mogao bi uspjeti jer su »jarani« iznova napravili sjajan album, kako glazbeno, tako i sa strane teksta, pri čemu pohvale zaslužuju jer su kroz tekstove pisane na engleskom, francuskom i španjolskom jeziku uspjeli zadržati svoju lucidnost, oštricu društvene i političke kritike te nepomirljivost s milijardama tona gluposti današnjice.

Naravno, bit će onih koji će reći kako su »kolektivci« pak jači kad »repuju« na materinjem jeziku i to je točno, ali bogme nije za odbacit’ ni ovo što su složili na svojoj kratkoj desetki.

Deset pjesama

Kratkoj jer »#fakenews« nudi samo devet pjesama (šteta!) i tek koju sekundu više od 30 minuta glazbe (opet šteta!). No, za utjehu, svaka od devet pjesama ima »ono nešto« u sebi. Tako u uvodnoj »Cross the Line« imaju, već drugi put u svojoj karijeri, pomoć zvanu Manu Chao. Ovaj legendarni »skakutavac« idealno se uklapa u pravu revolucionarnu i izbjeglicama okrenutu pjesmu u kojoj plesni ska ritam prate čas moćni industrial rock ritmovi, čas ubitačni grunge udari gitara, ili pak elektronikom oplemenjeno bombardiranje ritmom pri čemu u jednom dijelu melodijske linije nije teško prepoznati synth »vožnju« koju je krajem sedamdesete u režiji Giorgia Morodera kroz »I Feel Love« proslavila Donna Summer.

Iz tog »Bloody borders« rasploženja krećemo u odlični reggae ska disco »Space Song« u kojoj im pomaže Earle Sixter pa zajedno slažu još jednu pjesmu o potpunom nezadovoljstvu ljudskom vrstom (We didn’t learn a thing since we were monkeys/Never-ending wars, screaming and fighting) zbog čega je jedini pravi izlaz bijeg iz ove galaksije. U ovoj se pjesmi prvi put čuju i za Dubiozu tipični turbofolk dodaci koji će na svjetskoj world music sceni svakako privući pažnju, a još su uočljiviji u temi »Minimal« u kojoj uz pomoć Soviet Supreme hvale sami sebe što je za rap bratstvo i hip hopere nešto skroz normalno. Spoj electro beatova i turbofolka, kao i engleskog, francuskog i bosanskog djeluje ako ništa duhovito, ali i vrlo plesno pa je lako moguće ostvarenje jednog od stihova kojim se tvrdi »Dubioza takes control all over the place«.

Da je moguće spojiti Balkan folk s mariachima, »kolektivci« dokazuju u pjesmi »Hoy Marijuana« u kojoj im pomažu Los de Abayo, a zajedno poručuju – u pjesmi u kojoj se bore za legalizaciju marihuane – kako jezici nisu prepreka jer je sličnosti, kako dobrih, tako i onih loših, jako puno odavde pa do Meksika.

Roby Megabite

U »Take My Job Away« predstavljaju »suradnika« koji se zove Roby Megabite i elektromehanički je humanoid koji uz žestoke rifove i ska ritam poručuje slušateljima kako će vrlo brzo biti »happily unemployed« pa će u svijetu humanoida biti sve manje humanosti te još manje zaposlenih. Na sličnom je valu nezadovoljstva postojećim stanjem stvari posvuda po svijetu i »Don’t Stop«, latino pop ska plesna fešta s obveznim dodatkom balkanskih trubača u pjesmi koja gorko zaključuje kako nam je u onom negativnom dijelu stvarnost gora od najgrozomornije fikcije. Duhovita »French Song« kroz kombinaciju engleskog i francuskog s gitarističkim akustičnim štihom Mediterana na razini je dječje brojalice sve do završetka kad stvar bitno popravlja duhoviti završetak sa stihovima – How to make a love song with the words »je t’aime«/Cos only rhyme that Google offered is Marine le Pen/And do you know what rhymes with Macron Emmanuel?/Molotov cocktail.

Wild Wild East

Odlična je – jedna od najboljih na albumu – »Dumb«, sjajni gangsta reggae s porukom kontra svakog, posebno onog najopasnijeg direktnog nasilja s oružjem, a namijenjena je kao upozorenje ponajprije onim mladim ljudima koji se za njega opredjeljuju i uzimaju u ruku oružje. Za sam kraj BiH veseljaci čuvaju jak adut – »Wild Wild East« još je jedna pjesma koja slavi i grupu i balkanski folk te se kroz nju pozivaju ljubitelje elektroničkih festivala da dođu na Balkan gdje su ljudi skloni fešti, a da bi to dokazali, dubiozni kolektivci u ovoj pjesmi spajaju zurle i trubače Balkan folka s electro zvukovljem i beatovima tipičnim za masovna okupljališta electro plemena.

Album »#fakenews« će biti rado slušan, a tipična DK kombinacija ska, reggaea, punka, metala, duba, rocka i folka treštit će i klupskim i stadionskim prostorima potvrđujući kako su veseli Bosanci i dalje jedna od najboljih, najduhovitijih i najsuvremenijih rock grupa ovih prostora.

 

Komentari

komentara